Projekti / Seminari

OBRAĆENJE I MOLITVA SRCA

Anđelka Ištuk - zajednica Ruah Adonai

Živite s Bogom i radujte se s njime svaki dan.

Obraćenje je jedan mistični trenutak neba objavljen svakom čovjeku, grešniku i na obraćenje je pozvan svaki od nas. Obraćenje traje čitav život i nikad nismo dovoljno obraćeni. Neke stvari se ne događaju isključivo našom voljom, već Božjim zahvatom. Kad molite srcem za obraćenje, po tim riječima događa se milost neba koja dotakne našu dušu i onda čovjek počme živjeti s Bogom, počme se mijenjati i svaka molitva čovjeka počinje živjeti Boga. To je kao jedan mozaik koji je zatrpan u smeću. Mi smo stvoreni na sliku Boga, koji nas je tako čudesno stvorio. Mi smo Kristovi, mi smo Božja djeca, čudesni. Kako živimo udaljeni od Boga, kako smo otvoreni grijehu taj mozaik počinjemo zatrpavati smećem. Kada se dogodi taj čudesni mistični trenutak, kad se nebo spoji s zemljom, kada jedna duša osjeti njegovu moć i počinje se mozaik čistiti. Čišćenje se događa po svakoj ispovijedi, po vjeri i tvojoj i dugoga koji vjeruje za tebe. Srce ti počinje treperiti, mijenjeti se i mi postajemo novi ljudi. To je početak obraćenja duše.

Kad skinemo taj površinski sloj teških grijeha, naravi, ovisnosti dolazimo da jednog nivoa gdje naziremo kako je lijep mozaik, ali neki komadići su izbjelili. Gospodin svaki komadić mozaika čisti, izdiže, ponovo ga lašti. Promjena načina ponašanja, način odijevanja, sve se u nama probudi. Kad je srce budno onda je tijelo budno. Kad pogledate ljude oko sebe vidjet će te koliko su obnovljeni, koliko je srce unutra budno, kako se tijelo ponaša. Sve što činite, činite cijelim svojim bićem. Na ovom putu ima dosta kušnji, padovi. Sveti su naši padovi, jer nas dovode poniznosti. Ne boj te se pada. Nije pad loš, nego je oholost loša. Kad se čovjek počinje baviti tim ranama, odlazi kod jednog svećenika, drugog, kao da je u potrazi, pa ne ide, naj radije bi da pobjegne iz obitelji, zajednice. To nije ispravan put, nije dobar put pobjeći od nekog. Kad se pitamo koji put izabrati? Onaj koji je teži. Zašto počinjemo bježati? Zato jer nemamo mira u sebi. Dok čovjek nema mira u sebi, on traži, posprema kuću, posprema zajednicu, upire prstom u drugoga, protivi se, kuka, viče. Potreban je mira. Kad moliš za drugoga mir, sam ćeš ga dobiti.

Bog svakog od nas poziva na OSOBNU MOLITVU. Bez osobne molitve ne možemo imati vjeru srca. Isto tako ispovijed, euharistija, Božja riječ to nam mora biti kao da zrak dišemo prisutno u životu. Večina od nas je navikla hraniti naše fizičko tijelo (odjeća, obuća, hrana...), sve ulažemo u to. Ono što na kraju ostaje je vječna duša. Ta sduša treba hranu, a to je euharistija, gozba ljubavi, to je sveta ispovijed. To nije samo oproštenje grijeha, to je oslobođenje, to je ozdravljenje. U ispovijedi je Isus i jučer i danas i sutra i to nije samo trenutak. Svaki od nas je potreban njegove ljubavi.

Ne boj se moliti i za drugoga, jer kad moliš za drugoga tvoje se srce otvara za drugoga. Postoji razliveno srce, a to je srce koje ništa ne zadržava za sebe.

Svi smo pozvani na MIR. Kao što je Gospa rekla: Evo me, tako se i mi možemo otvoriti miru. Otvaramo se miru tako što krotimo naše tijelo. Najveća bitka koju vodimo, vodimo sa samim sobom. Zlo nas napada iz naših vlastitih srca, a ne od nekoga drugoga. Ono što je u našem vlastitom srcu, to nas napada. Ne može me napasti nešto čemu ja nisam otvorena. Napada me ono i s onim se borim što živi u mojem srcu. Kako ćemo vidjeti to nutarnje u nama? Ulazit ćemo po vjeri. Osobna molitva ima određene sadržaje i ona je jako važna, jer u tom prostoru molitve dotičemo i fizičko tijelo. Koliko smo primili duhovno ozdravljenje ali nije prešlo u fizičko tijelo. Zašto? Jer nemamo prostor mira u srcu. Mi teoretski znamo da nam treba mir, ali neznamo kako ga živjeti. Kako znaš da nisi u miru? Porasteš u molitvi, kad nemamo vremena, kad nismo organizirani, kad stalno imamo nešto novo, nova događanja i vidimo da nemamo taj mir. Zato trebamo doći do mira. Uprostoru mira nemoj te ući preuzetosti. Ne uzdati se u sebe i potpuno pouzdanje u Gospodina. Npr. Bože ja sam nemoćan za određene stvari. Moramo priznati iskreno stanje svojeg srca: Gospodine ja nemam mira u svom srcu i molim te da mi daruješ mir.

VJEŽBA:

Sve što je Bog stvorio čovjek može osjetiti. Smjestite se ugodno, zatvorite oči. Oči nas tako često odvlače od mira, tako često vidimo ono što ne treba vidjeti i doživimo ono što ne trebamo doživjeti.

Otvorimo svoja srca da čitavim svojim bićem, čitavom svojom nutrinom uđemo u ove prostore. Probudite svoje srce da osjećate svoje tijelo i nemojte ubrzavati. Osjeti kako dišeš, osjeti težinu svojih nogu, osjeti sebe kako sjediš, osjeti svoje ruke, svoje lice, glavu... Bog je u tvojem tijelu. Tko čini da tvoje srce kuca? Bog to čini u nama. Osjeti ga, polako diši. On je dah života. Dok dišeš, osvjesti to disanje i budi radostan jer dišeš i živiš. Osjeti svoje srce i svoju dušu. To je ono mjesto koje osjetiš kad ljubiš. To je ono mjesto kad te boli kada te netko rani. To je duhovno srce. Tko ne zna kako duša boli, taj ne zna što je bol. Čitavo tvoje biće radi da ti ljubiš. Tako ljubi Boga sada, tako ljubi Isusa Nazarećanina.

Sada ćemo otići na putovanje, jer srcem možeš otići bilo gdje. Gledaj srcem.

Gledaj to srcem, cijelo tvoje biće je tamo. Gledaj srcem i ljubi srcem. Nalaziš se podno križa na koljenima između Ivana i Marije. Kako izgleda tvoj spasitelj na križu? Gledaj u njega. Prolazio je muku poniženja. Nema dijelića kože koja nije krvava, ranjena, popljuvana, rane su krvave, a neke su se posušile, hladno je, noge su mu u grču. Gledaj sada lice svoga spasitelja. Kako mu izgleda lice? Isus te gleda s križa i ti gledaš njega. Pogled govori sve. Gleda te blago, promatra tebe. Zastani na trenutak i poslušaj što ti govori. Ne brini... molim za tebe... Oče oprosti im jer ne znaju što čine... Oče u tvoje ruke predajem duh svoj. Skidaju ga s križa, stavljaju ga u bijelu plahtu i nose ga i stavljaju ga u krilo tebi. Primi Isusovo tijelo, zagrli ga, stisni ga čvrsto na svoje grudi, stisni ga čvrsto uz svoje srce. Poljubi Isusa. Što ga više stišćeš sebi počinješ shvačati da je sve njegovo, ispunjeno dobrotom uskrsloga Krista. Uskrsli Krist je sada u tebi, u čovjeku do tebe, u srcu koje ljubi.

Predajem se tebi, poljubi moje slabo srce, poljubi moju ranjenu dušu, moju slabost, moj strah, moju volju kroz tvoje riječi, dodire. Grli kroz mene, govori kroz mene, ljubi kroz mene...

Ostanimo u tišini i budimo u svjetlu uskrslog Krista. Tamo nema nijedne misli, nijedne riječi, samo diši Isusa. Gledaj samo njega.