Više o Obnovi u Duhu Svetom / Duhovnost Obnove u Duhu Svetom / Dostojno slavimo Gospodina!

»Karizmatska Obnova – strujanje milosti koje obnavlja Crkvu«

(Kardinal Suenens)

1. Duhovi 2006. u Rimu

U Rimu od 31. svibnja do 2. lipnja o.g., održan je II svjetski kongres crkvenih pokreta i novih zajednica. Nastavak je to prvog takovog kongresa koji je održan 1998 godine kada se je Papa Ivan Pavao II po prvi puta susreo s crkvenim pokretima svijeta. Na tom kongresu koji je imao za geslo „ Lijepo je biti kršćanin i to radosno naviještati“, okupilo se oko 300 predstavnika iz 104 crkvena pokreta. Papa Benedikt XVI nazvao je pokrete „školom zajedništva“ te između ostalog naglasio da su oni „jasan znak ljepote Isusa Krista i Crkve, njegove Zaručnice; i da nema institucije bez karizme i nema karizme bez institucije. Ohrabrio je pokrete riječima „Ponesite Kristovo svjetlo u sve društvene i kulturne sredine u kojima živite“. Na kongresu je govorio i kardinal Scola i podsjetio da je pogrešno svesti pokrete na samo karizmatičku dimenziju, a biskupije, župe i klasične skupine na institucijsku“, te je pozvao subraču: „Pastiri moraju odoljeti napasti da smatraju pokrete samo kao 'radnu snagu' unutra crkve“. Završni govor zahvale uputila je Papi upravo jedna od prvih pionira Karizmatke Obnove gospođa Patti Gallagher Mansfield: „ Zahvaljujemo Vam Dragi Sveti Oče svim srcem jer ste nas pozvali na ovaj svečani susret proslave svetkovine Duhova. Mi smo Vaši sinovi i kćeri, mi smo sinovi i kčeri Crkve, djeca Marijina i plod Drugog Vatikanskog Koncila“.
Nakon Kongresa uslijedilo je bdijenje na Trgu sv. Petra koje je imalo liturgijski oblik večernje molitve (3. lipnja) na kojem je sudjelovalo oko 350.000 vjernika. Između ostalih, mnoštvu sudionika obratio se i Kiko Arguello, utemeljitelj neokatekumenskoga puta, koji je iskreno izjavio :“ Kako li je teško da institucije shvate da su potrebne i karizme“. Svečana proslava Duhova imala je svoj vrhunac u slavljenju Euharistije 4. travnja, na kojoj je sveti Otac istaknuo: „Prisutnost Duha Svetoga ujedinjuje ljude, pobjeđuje zbrku i daruje sposobnost međusobnog razumijevanja različitih jezika“.
Za vrijeme nedavnog pohoda hrvatskog episkopata „ad limina apostolorum“, Papa Benedikt XVI je u svom završnom govoru, između ostalog, rekao našim biskupima: „ Potičem vas da u ljubavi i duhu međusobne suradnje vodite vjerske zajednice i pokrete, kako one posvećenog života, tako i laičke“.

2. Karizmatska Obnova: jučer, danas i sutra

U Fiuggiu, malom gradiču pokraj Rima, poznat po lijekovitim toplicama, od 5.-9. lipnja održala se Međunarodna otvorena konferencija pod geslom „ Karizmatska obnova : jučer, danas, sutra“. Taj skup organizirao je ICCRS – International Catholic Charismatic Renewal Servis (Međunarodna služba Katoličke karizmatske obnove) koja je osnovana 1978., a njezine Statute odobrilo je Papinsko vijeće za laike godine 1993. Na svjetskoj je razini ICCRS glavno tijelo koordinacije pokreta, koje koordinira odnos Svete Stolice i biskupija te biskupskih konferencija u kojima je prisutna “Karizmatska Obnova u Duhu”. Uredi se nalaze u Vatikanu, Pallazzo della Cancelleria. Predsjednik ICCRS-a je Alen Panozza iz Australije, koji je ujedno i član Papinskog vijeća za Laike. Vijeće broji 14 članova. Jedan od predsjednika bio je i pokojni o. Emiliano Tardif, za kojeg je započeo proces kauze za beatifikaciju.

Na konferenciji se okupilo oko 1200 osoba iz stotinjak zemalja. Iz naše zemlje bilo je oko desetak sudionika. Euharistiju su predvodila dva biskupa: Mons. Joseph Grech koji je predsjednik teološko-doktrinalne komisije Karizmatske Obnove i Chris Prowse, pomoćni biskup Melburna. Concelebrilalo je oko pedesetak svećenika. Molitvu i slavljenje animirala je glazbena grupa iz Malte koja je za ovu priliku komponirala himan : „Slava tebi Duše Sveti“ ( Glory to you Holy Spirit). Na konferenciji je govorilo oko dvadesetak relatora – teologa, svećenika, redovnika, redovnica, laika – tj, svi oni koji su izravno ukljućeni kroz mnogo godina u Obnovu. Bilo je to svjedoćenje o prvim godinama Obnove, osvrt na sadašnje stanje u Crkvi i što Obnova može biti i dati Crkvi u bliskoj budučnosti.
U plodove Karizmatske Obnove može se nabrojiti slijedeće: 12o milijuna vjernika koji su nanovo rođeni u Duhu Svetome, osnivanje mnogobrojnih molitvenih zajednica, dobra suradnja između klerika i laika, laici koji su našli svoje mjesto u Crkvi, mnogi mladi ljudi koji su u Obnovi pronašli živu vjeru u Boga, značajna ekumenska djelatnost, osnivanje redovničkih instituta s karizmatskom duhovnošću, socijalni projekti, osnivanje škola za formaciju i evangelizaciju, škole za rad s karizmama, osnivanje katoličkih televizija, izdavačkih kuća, održavanje seminara za ozdravljenje,… itd. Poseban procvat karizmatska Obnova bilježi u zemljama Latinske Amerike, gdje samo u Brazilu postoji 20.000 molitvenih grupa s 12 milijuna članova u 59 biskupija!
Konferenciju je posjetio kardinal Stanislaw Rilko, predsjednik Papinskog vijeća za laike, koji je u svom pozdravnom pismu i nagovoru rekao: „Ovim susretom ICCRS želi započeti niz inicijativa povodom proslave 40. godišnjice, kada je u veljaći 1967. godine započelo karizmatsko iskustvo u Katoličkoj Crkvi. U to blagoslovljeno vrijeme, jedna mala grupa studenata želeći što bolje upoznati „Boga nepoznatoga“ – Duha Svetoga, organizirala je onaj več dobro poznati week-end u Duguesne – Pittsburgh, kada se je dogodilo ono čudesno iskustvo u kapelici ispred Svetohraništa: iskustvo koje je poznato kao „krštenje u Duhu“ ili „izljev Duha Svetoga“. Kroz četrdeset godina, taj novi izljev Duha Svetoga zahvatio je cijelo lice našeg planeta zahvačajući milijune katolika sa svih kontinenata. To je zapravo iskustvo iz kojeg se može roditi ono što se zove „ kultura Duhova“, na čije širenje su vas snažno pozvali Papa Ivan Pavao II i Benedikt XVI“. U svom nagovoru naglasio je: „ Katolička Karizmatska Obnova ima svoje jasno mjesto u Crkvi, ona je u samoj Crkvi. Crkva vas treba i neka to bude temelj vaše nade u budučnost“.

3. Isus je živ!

To prvo iskustvo koje se je dogodilo prije 40 godina opisala je izravni svjedok, Patti Gallagher, koju sam imao čast osobno upoznati u Fiuggiju. Patti je studirala teologiju na katoličkom sveučilištu „ Sveučilište Duha Svetoga u Duquesne“.Ovako je opisala svoje iskustvo:
„Organizirali smo od 17.-19. veljaće 1967. duhovnu obnovu na kojoj je sudjelovala jedna studijska grupa koja je proučavala prva četiri poglavlja Djela apostolskih i jednu knjigu od Davida Wilkersona: „Križ i bodež“. Bilo je 25 studenata, dva profesora i jedan katolički svećenik - kapelan na sveučilištu. Sastali smo se ujednoj kući na tri kata. Prije svakog razmatranja pjevali smo na gregrijanski naćin himan Veni Creator Spiritus. Pri završetku toga dana svi sudionici obnovoli su sakrament Potvrde. Ja sam otišla u gornju sobu gdje je bila smještena kapelica s Presvetim. Oduvijek sam vjerovala u Isusovu prisutnost u Euharistiji, ali nikada nisam doživjela njegovu živu Slavu. Kleknula sam ispred Gospodina i po prvi puta sam počela moliti molitvu „potpunog predanja“. Molila sam ovako: Oće, ja ti darujem svoj život i štogod hočeš od mene tražiti, ja ću to ućiniti i to će biti moja odluka. Ako treba trpjeti, prihvatit ću i to. Samo me naući slijediti tvoga Sina Isusa i ljubiti kako on ljubi“. Nakon te molitve bila sam prostrijeta ispred svetohraništa s licem prema zemlji. Nitko nije na mene položio ruke. U tom stanju molitve doživjela sam od glave do pete jedan dubok osječaj osobne ljubavi božje prema meni, njegovo božansko milosrđe. Na poseban naćin me je dojmila „ludost“ njegove nezaslužene i besplatne ljubavi.Ne postoji ništa čime bismo, ti i ja mogli zaraditi njegovu ljubav. Naš Gospodin je Bog ljubavi. Stvorio nas je iz ljubavi i za ljubav. Mi smo njegov narod. Pripadamo Njemu.Njegova ljubav je za nas, za nas ovakve kakvi jesmo. Za vrijeme molitve unutar mene je odjekivao jedan žarki zaziv Bogu : „Ostani, ostani, ostani“. Govorila sam mu: Ti si živ! Ti postojiš! Ti me čuješ! Imala sam osječaj kao da ću umrijeti i željela sam odmah otići u nebo. Željela sam još ostati u tom stanju molitve i uživati njegovu svetu prisutnost, ali u isto vrijeme imala sam potrebu da ovo iskustvo podijelim sa svojim prijateljim u kući. Ovaj kratki susret s Duhom Gospodnjim naućio me je više nego sam o tome učila i čitala kroz čitav moj život.Doživjela sam u svome biču upravo sve ono o ćemu smo neprestano govorili na našim susretima. Kao što je Crkva rođena na Duhove u „gornoj sobi“, tako je i Katolička karizmatska Obnova rođena u gornjoj sobi u kapelici ispred Svetohraništa. Kad sam se vratila k ostalima, prišle su mi dvije kolegice i rekle mi : „ Što ti se je to dogodilo? Tvoje lice je izmijenjeno!“
Na prvom okupljanju katoličkih karizmatika na kojem sam osobno sudjelovala u rujnu iste godine u Notre Dame, bilo je pedesetak sudionika. Godine 1973. na istom mjestu bilo nas je več 35.000 ! Nitko nije mogao očekivati takav rast. Bilo je to uistinu djelo Duha Svetoga!“

4. Sazrijevati u Duhu Svetome

Drugi dio programa održan je od 9.-11- lipnja samo za voditelje Obnove iz pojedinih zemalja pod geslom: „ Sazrijevati u Duhu Svetomu“, na kojem su bila i naša dva predstavnika: Marija Znidarčić i o. Zdravko Barić. Bilo nas je oko 300 voditelja. Karizmatska Obnova je prisutna u 210 zemalja svijeta. Odmah prvi dan u ozračju molitve, Gospodin nam je darovao riječ za sve nas okupljene: „Ja vidim vaše grijehe i slabosti, ali vam praštam, jer vas trebam, kako bi vas poslao svima onima koji još ne poznaju moje Ime. Kada molite, činite to iz ljubavi prema meni.Kada mi služite, činite to bezuvjetno, meni za ljubav. Ne ljubite me zbog onoga što činim, nego zbog onoga što jesam. Ne zapostavite identitet koji sam vam ja darovao“.
Unatoć svojoj krhkosti voditelj mora biti osoba trajnog obračenja, molitve i ljubavi prema ljudima koje mu povjerava Gospodin. Nisu važni toliko darovi Duha, nego povezanost s Gospodinom i rast u krepostima. Na poseban naćin voditelj treba živjeti duhovnost „Duhova“, a to znaći biti povezan s bračom i sestrama u zajedničkoj molitvi i radu, te živjeti u stavu iščekivanja nadahnuća odozgor. Voditelj ne smije kompromitirati duhovnost pokreta, nego je čuvati, navještati i razvijati. Pastoralna razboritost je važnija od trenutnog žara!
Naglasak predavnja je bio na crkvenom zajedništvu s lokalnim biskupima, ukoliko Obnova želi služiti Crkvi u duhu poslušnosti hijerahiji, te na međusobnoj suradnji između pojedinih zejednica ne svjetskom nivou, a pogotovo na jačanju zajedništva i jedinstva unutar zajednica pojedinih zemalja i biskupija.
Posebno je bio zanimljiv rad u grupama koje su trebale odgovoriti na tri postavljena pitanja: 1. Koja je najznačajnija milost Karizmatske Obnove i kako tu milost staviti u službu Crkve?; 2. Što nam Gospodin govori u ovom povijesnom trenutku?; 3. Koje su moje poteškoće kao voditelja Karizmatske Obnove u mojoj zemlji?
Na skupu je predstavljen i novi DVD o povijesti Obnove. Taj uradak je plod zajedničkog rada hrvatske ustanove za promicanje kršćanskih vrednota „Kristofori“ i ureda ICCRS-a u Rimu. Na DVD-u mogu se čuti simpatične riječi ohrabrenja Ivana Pavla II koje je izgovorio godine 1981 u vatikanskim vrtovima povodom IV. međunarodnog karizmatskog kongresa. U ozračju radosne molitve i druženja Papa je spontano izrekao : „Long life for carismatics“-„Dug život karizmaticima“.
18. veljače 2007., Katolička karizmatska Obnova proslavila je svoj 40. rođendan!

o. Zdravko Barić, smm, duhovnik ODS-a