Projekti / Seminari

VODITELJSTVO

MArko Blagović

Velika je odgovornost stati pred ljude i govoriti im, poučavati, naviještati, propovijedati. Koliko smo slušali o snazi riječi i odgovornosti jer ne možemo samo tako prosipati riječi. Svaka riječ će ostati zabilježena, za svaku riječ ćemo odgovarati. Proroštvo govori kako ima puno govornika, a malo radnika Duha.
Molimo Duha Svetoga da On daje svoje riječi, da On stavlja u naša srca ono što trebamo čuti. Puno puta onaj koji govori, govori malo, a svako čuje ono što treba čuti u svom srcu ako smo u duhu.
Neka Duh Sveti siđe i vodi nagovor o Voditeljstvu i neka svakome stavi u srce ono što mu je potrebno.

Što je to voditeljstvo? Što mi kao voditelji trebamo činiti? Što se od nas očekuje? Što znači biti kršćanski voditelj?
Postoji jedna interesantna priča za uvod.
Jedan poznati australski karizamatik Allan Panozza koji je govorio jednom u zajednici u Novoj Gvineji. On govori par riječi, a prevoditelj desetak riječi i on misli razlika u jeziku. On opet priča jednu minutu, a prevoditelj pet minuta. Počeo je govoriti tiše i ozbiljnim stvarima, a prevoditelj viče , narod govori amen, aleluja. U prvoj pauzi on pita prevoditelja što si ti njima govorio. Prevoditelj mu odgovori ono što oni trebaju čuti.
Taj prevoditelj je prenositelj te riječi koja je Božja riječ nadahnuta i govori ono što on želi govoriti i što on misli da bi trebalo govoriti.

Mi kao voditelji bi trebali biti oni koji čujemo Božji glas, onakav kakav on uistinu jest i prenosimo onima koje je Bog stavio na naš životni put, onima koje mi trebamo voditi. Mi trebamo biti oni koji slijeda Krista i zbog toga nas drugi trebaju slijediti.
Sveti Pavao na jednom mjestu govori: Nasljedovatelji moji budite kao što sam ja Kristov nasljedovatelj.
U tome je bitna razlika voditeljstva ovog svijeta koji često vode iz sebičnih razloga, oholih. Ovdje je nešto drugo u pitanju.
Kršćanski voditelj znači voditi kao sluga, kao što je Krist pokazao primjerom kada je oprao noge učenicima. Neki govore da je to služba pranja nogu. Takvi bi mi trebali biti.
Sjetimo se primjera kada je Isus htio oprati Petru noge, a on mu je rekao NE, Nemoj mi to činiti.
To je slika koju bi mi trebali činiti jedni drugima dok poslužujemo, da mi budemo prvi među slugama.
Taj princip gledanjem očima ovog svijeta je ne logičan. Koliko puta je Evanđelje paradoksalno naspram ovog svijeta. Ako želiš biti prvi, budi posljednji.
To je Božja logika, Božji način na koji on djeluje.
Imajmo uvijek u srcu da trebamo biti sluge, poslužitelji, da nismo oni koji traže čast, koji traže hvalu, da nismo nekakvi menađeri na pozicijama, kao mi moramo, ja moram.
Stvar je da služimo uz Božju pomoć, radimo njegov posao. Bog nas oprema.
Bog svakog pozove za ono na što ga je namijenio.
Bog svakog opremi.
Bog vodi, odnosno pošalje.
To nama daje sigurnost.
Koliko se puta uhvatimo u strahu za naše živote, zajednice, kako će to biti, što trebam činiti. Zašto? Jer nemamo dovoljno povjerenja u Boga, jer se ne pouzdajemo dovoljno u njega, jer idemo svojim snagama. To je često izvor naših problema. U tome je naša nada, radost vjera jer znamo da ima onaj koji zna i koji sve vodi.

Zašto je tema o voditeljstvu vrlo bitna?
Vidimo da i naša Crkva o tome govori, vidimo da i ICCRS o tome govori.
Zašto o tome govore? Zašto taj institut za formaciju voditelja je osnovan?
Osnovan je na nagovor, savjet pape Ivana Pavla II koji je uputio riječ ICCRS-u da je potreba za zdravim voditeljstvom.
„Potreba je za zdravim, odraslim voditeljima koji su duboko ukorijenjeni u Crkvu i da je vrijeme da voditelji postaju takvi.“
Puno puta su voditelji među nama kao polu proizvod, a Bog ima puno veće planove za nas i On to želi i On to može, a trebamo otvoriti skroz vrata svoga srca i krenuti tim putem.

Vjerujem da je potrebno i za našu Obnovu u Duhu da imamo zdrave voditelje, koji su duboko ukorijenjeni u Crkvu, koji imaju duboko razvijen odnos s Kristom, voditelji koji su sluge, koji su prvi među slugama.
Papa bi trebao u Crkvi biti najveći autoritet, faca... ali po pitanju voditeljstva on je sluga. Prvi među jednakima, prvi među slugama. Papa pere noge na veliki četvrtak.

KARAKTERISTIKE VODITELJA

1. VIDI DALJE OD DRUGIH

Postoji slika kroz koju se može vidjeti neke karakteristike voditelja i potrebno je zajednički graditi ono što Bog ima za nas.
Slika o kojoj govorimo je slika MORNARA.
Mi ne znamo gdje treba voditi, vidimo da postoje puno dobrih stvari koji drugi rade, ali ti ne možeš sve raditi.
Kako to prepoznati? U odnosu s Bogom koji ti kaže što ćeš činiti ili ti pokaže što treba činiti, da ti Bog daje viziju, Bog ti otkrije što je tebi činiti.
Bog je onaj koji daje viziju, Bog je onaj koji pokazuje smjer u kojem ćemo ići, Bog nam daje zadatak. To je velika radost za nas jer Bog zna.
Uzmimo sliku broda koji putuje, koji se otisnuo i ide u neku novu zemlju. Na brodu je mornar koji je na jarbolu i on vidi najdalje, koji će prvi ugledati kopno, koji prvi vidi nevolju, koji prvi vidi da se oluja sprema.
To bi bila slika čovjeka koji ima viziju. Onaj koji ima viziju vidi dalje od drugih.
Svi mi kao voditelji bi trebali vidjeti dalje od drugih u našim zajednicama. Ne u svemu, nego u onome što je bitno za smjer zajednice.
Bitno je da svaki voditelj zna gdje treba ići. Ne možemo znati gdje trebamo ići ako ne provodimo vrijeme s Gospodinom, ako nemamo vrijeme tišine, ako nemamo vrijeme osluškivanja.
Onda se može dogoditi ono što je rečeno u proroštvu da ćemo biti zarobljeni svojim nadahnućima, imati ćemo svoje vizije.
Ako pogledamo u ovaj svijet svi imaju neke planove i ti planovi ne donose ploda zato što možda nisu Božji.
Božji plan, Božja riječ se ne vraća a da ne donese ploda.
To su naše ljudske vizije, planovi, ideje, strategije koje često propadaju.
Siguran sam da onaj koji ima Božju viziju i koji želi biti poslušan toj viziji do kraja, da će to donijeti ploda na onaj način na koji je Bog htio.
Mi smo ti voditelji koji bi trebali vidjeti dalje od drugih i bdjeti.
Bog ti je dao puno i Bog od tebe očekuje i opremio te je. Imaš sve što ti je potrebno.
Vidim li ja dalje od drugih u mojoj zajednici?
Jesam li ja taj koji govori gdje da idemo ili svi okolo nešto govore, pa ja u ime neke lažne poniznosti se priklonim nekoj opciji?

2. NE GLEDA NATRAG

Voditelj ne gleda natrag i ako se okreće prema prošlosti okreće se iz razloga da bi bolje išao u budućnost, da bi bolje koristio sutra, da bi se bolje pripremio.
Nikada da bi ostao kukati, plakati za nečim što je prošlo.
Sveti Pavao u Filipljanima govori: Što je za mnom zaboravljam, a za onim što je ispred mene težim. (Fil 3,13). Gledati prema naprijed. To je slika za sve nas jer smo svi na ovom svijetu putnici. Ne možemo sada stati i reći to me se ne tiče, jer vrijeme ne možeš zaustaviti. Svi idemo naprijed.
To je jedan znak nade, jer idemo boljem sutra. Mi to možemo jer imamo Duha Svetoga, da nas ohrabri, koji nas vodi.

3. VODITELJ NAVJEŠTA RADOSNU VIJEST

Često mi voditelji nismo takvi, nego budemo deprimirani, preplašeni.
Ne hranimo se radosnom riječju, ne provodimo vrijeme s onim koji je izvor te riječi, koji je izvor radosti naše.
Što se tad događa? Ostajemo na pozicijama voditeljstva, imamo odgovornost koja nam je dana i ne možemo drugima davati radosnu vijest nego dajemo ono što imamo strah, bijedu, samoću....
Bitno je da je voditelj onaj koji naviješta radosnu vijest.
Vratimo se na sliku ovoga mornara; on je onaj prvi koji će viknuti kopno je ispred nas. Nakon dugog putovanja kopno je ispred nas. Kolika je bila radost kad bi to čuli svi ostali!
To je radosna vijest!
Da li mi drugima kao voditelji naviještamo radosnu vijest? Jer mi smo oni koji vidimo dalje. Nemojmo to očekivati od drugih.
Ja sam onaj koji se treba mijenjati, ja sam onaj koji treba donositi radosnu vijest. Ne trebam se baviti mislima što onaj svećenik, brat ne radi to. Ja sam onaj koji treba to činiti.
Donosim li ja radosnu vijest koja daje život, koja podiže, hrabri, koja je zapisana u Evanđelju, koju nam Isus Krist daje.

4. VIZIJA JE DANA DA VODIŠ NJEGOV NAROD

Nije ti vizija dana da misliš da si ti netko, nego da vodiš njegov narod, bez obzira na broj. Bog ti je dao da ih vodiš i na tebi je da omogućiš drugima koliko je to moguće da i oni to vide, barem dijelove, u kojem se smjeru ide.
Probaj se trudit objasnit, pojasnit drugima gdje idemo.
Zamislite kako je bilo Mojsiju, toliki narod iza njega, tolike muke, problemi, ali on je bio taj koji je govorio s Bogom. On je bio taj koji je čuo što treba činiti. On je bio onaj koji je prenosio i davao smjernice.
On je razgovarao s Bogom i prenosio drugima. On je nastojao da prenese što Bog ima dati narodu.
Iz djela apostolskih gdje Gospodin govori Pavlu:
„Šaljem te da im otvoriš oči.“ (Dj 26,18)
Da vide kuda idu. Cijeli naš život se svodi na pitanje kuda idemo, tko smo mi.
Ovo su smjernice, kao ispit savjesti na koje se trebamo često vračati.

5. VODITELJ JE ONAJ KOJI VIDI ŠTO JE NAJVAŽNIJE

Voditelj treba znati reći što je najvažnije, koji se zna držati bitnoga, da definira cilj.
Što bude u tome precizniji, odlučniji to će drugima biti lakše ići prema tom cilju, dosezati taj cilj.
Vizija je bitna da u zajednicama kada dođe puno dobrih prijedloga koji su dobri za izgradnju, poslanje da prepozna voditelj što Bog traži od zajednice.
U zajednicama postoji voditeljski tim koji odlučuje.
Vizija naše zajednice je da mlade ljude okupljamo, da rastu oko Krista, da ga upoznaju i predaju mu se, da rastu u zajedništvu i da izgrađuju svijet. Ako je to Bog dao zajednici kao izgradnju u ovom vremenu. Na temelju te vizije prepoznaješ da poziv da se ide u starački dom služiti nije volja Božja za zajednicu. Mi radimo sa mladima.
To je glavna stvar koja je za tebe bitna, za zajednicu. Bitna stvar da bi izvršavali ono što Bog ima za nas. Bog poziva i daje poslanje. Oprema zajednicu da može to izvršiti.
Ako mi to ne slušamo ne izvršavamo poziv.
Sva nadahnuća kroz viziju poslanja preispituje. Razlučuje kroz viziju.
Primjer iz 1 Kor gdje Pavao govori: Jao meni ako ne naviještam evanđelje. Prije toga govori da ga Bog nije poslao krstiti, nego naviještati radosnu vijest. Pavao je mogao raditi i to. Bog je baš Pavla poslao poganima, a ne Petra.
Za naš osobni život i našu službu je to vrlo bitno.

6. VODITELJ JE ONAJ KOJI MOTIVIRA, ONAJ KOJI POTIČE

To što voditelj vidi više ne znači da se treba postaviti iznad drugih, da je veći, pametniji nego da služi.
Što to imaš a da ti nije dano.
U ljubavi prema drugome treba prenositi, hrabriti, treba podizati.
Proroštva su nadahnute Božje riječi koje Bog nama govori. Zašto? Da bi nas ohrabrio, utješio, opomenuo, da bi izgrađivao zajednicu. Tako i mi kao voditelji ako govorimo Božje riječi moraju imati taj učinak proroštva da opominju, hrabre.
Danas smo čuli dosta opomena.
Kakav mi imamo odnos prema drugim voditeljima, kakav odnos imamo prema našim članovima? Koliko ih potičemo, hrabrimo, koliko ih razumijemo, koliko ih guramo?
Često se puta dogodi da onaj koji ima viziju ili po spoznanju vidi što bi trebao netko učiniti, ali je nestrpljiv, ljuti se što netko još nije takav, što ta osoba nije to. Kao da Bog nas gleda u trenutku kad smo najgrešniji i ljuti se što mi još nismo posvećeni.
Bog je ipak onaj koji nas hrabri, ustani, idi naprijed, kreni – ispovijed, misa, borba. Uvijek hrabrenje; možeš ti to!
To bi trebala biti slika nas prema članovima naše zajednice, vrlo strpljivo. Ne možeš rješavati sve preko noći, nego da budeš onaj koji hoda sa svojim narodom, zato što Bog hoda s nama.
U djelima apostolskim 27,20 : Sada vas opominjem, razvedrite se jer nikome od vas vlas s glave neće pasti. Govori Božju riječ njima i hrabri ih, potiče.

7. VODITELJ PRONALAZI STRATEGIJU, DA BI SE VIZIJA-CILJ OSTVARIVALA

Imamo puno vizionara u našoj državi, a ti vizionari su sanjari i oni ne postanu aktivni. Puno ideja koje ostanu samo ideje.
Čovjek koji ima viziju mora tu viziju pretočiti u djelo.
Ne smijemo biti samo govornici ili samo slušatelji Božje riječi nego vršitelji.
Moramo činiti!
Božje riječ, Božja vizija nas pokreće, moramo biti aktivni, konkretni.
Tada dolaze i do izražaja i svi drugi ljudski talenti da bi se nešto ostvarilo.
Moliti da viziju provedemo u djelo, kako to možemo napraviti to u ovom vremenu, koja sredstva imamo.
Kroz molitvu, osluškivanje, kroz suradnju, kroz korištenje naravnih darova ostvarujemo.
Često se mi oslanjamo samo na nadnaravne darove i karizme, a zaboravljamo na jednostavne talente koje nam je Bog dao.

Konkretne stvari za naš pokret: Voditelj u karizmatskoj obnovi

Imamo puno vizionara u našoj državi, a ti vizionari su sanjari i oni ne postanu aktivni. Puno ideja koje ostanu samo ideje.
Čovjek koji ima viziju mora tu viziju pretočiti u djelo.
Ne smijemo biti samo govornici ili samo slušatelji Božje riječi nego vršitelji.
Moramo činiti!
Božje riječ, Božja vizija nas pokreće, moramo biti aktivni, konkretni.
Tada dolaze i do izražaja i svi drugi ljudski talenti da bi se nešto ostvarilo.
Moliti da viziju provedemo u djelo, kako to možemo napraviti to u ovom vremenu, koja sredstva imamo.
Kroz molitvu, osluškivanje, kroz suradnju, kroz korištenje naravnih darova ostvarujemo.
Često se mi oslanjamo samo na nadnaravne darove i karizme, a zaboravljamo na jednostavne talente koje nam je Bog dao.

Konkretne stvari za naš pokret: Voditelj u karizmatskoj obnovi
Srce našeg pokreta je Krštenje u Duhu Svetom.
Mi kroz krštenje u Duhu Svetom primamo voditeljski poziv. Voditeljski poziv je KARIZMA. To nije ljudska sposobnost, nego je to karizma.
Kako otkriti tu karizmu? Okreni se iza sebe i vidi da li te netko slijedi.
Neki ljudi misle da su voditelji ali nitko ne ide za njima. Trebali bi se preispitati?
To ne znači da si ti veći ako vodiš zajednicu, nego imaš samo veću odgovornost i više ćeš odgovarati. Zato o tome treba razmišljati kao da je karizma.
Ne može biti voditelj onaj koji nije doživio iskustvo da je Bog živ, preobražavajuće iskustvo Duha Svetoga. Milost Duha Svetoga koja ga je preobrazila, koja ga je uvela u novi život, koji se nanovo rodio. Bez toga sve to ne bi imalo smisla.
Kroz iskustvo krštenja u Duhu ljudi iskuse ljubav.
Kad su apostoli bili u gornjoj sobi zajedno, odjednom je nastala huka velika s neba, sve se je protreslo i svi su se napunili Duhom Svetim, ispuniše se Duhom Svetim i počeli su govoriti drugim jezicima.
Mi često preskočimo ovaj dio i počinjemo govoriti o daru jezika, a zaboravljamo da su se oni prvo napunili Duhom Svetim.
Tko je Duh Sveti? Ljubav Oca i Sina!
Najsnažnije iskustvo Duha Svetoga je iskustvo ljubavi. Koliko Bog njih ljubi?!
Tek tada su shvatili što se dogodilo na križu, tada su shvatili veličinu ljubavi Boga za čovjeka. To je srž, srce radosne vijesti. To je ono što je njih pokrenulo da idu van, pa da onda koriste sve druge karizme koje su se pojavile da mogu naviještati radosnu vijest, to iskustvo ljubavi.
Ako nemamo to iskustvo ljubavi, ako to iskustvo i ne hranimo, onda to naše voditeljstvo biti će vrlo jalovo.
Molimo da Duh Sveti obnovi tu ljubav u nama i da to iskustvo ne zaboravimo nikad, da uvijek znamo da nas Bog ljubi, da smo ljubljeni.
Dubinsko iskustvo ljubavi je pokretač za sve.

Jedna bitna stvar da svaki voditelj u Obnovi treba znati da će prolaziti kroz različita razdoblja: suhoće, kušnje, trpljenja, ali i kroz oaze milosti i milosne trenutke.
Često je problem kod nas da kroz taj prvi nalet, žar kad se ljudi obrate, jako emotivno idu naprijed i sve nekako ide dobro i kad se pojave pročišćenja, kušnje ljudi otpadnu, kao da ostanemo na osjećajima, na emotivnoj razini.
Ako to uspijemo probiti i krenemo rasti, puštati korijene u vjeri, dubinski spoznavati Krista da ćemo donositi obilniji plod.

Kako razvijati službu voditeljstva?
1. upoznati Krista
2. slijediti ga, nasljedovati Krista, biti njegov učenik
3. dijeli Krista, evangelizirati
Kako razvijamo rast naš, kako ga slijedimo, kakvi smo učenici?
Ako smo mi voditelji, ako mi predvodimo moramo kao Pavao reći: Nasljedovatelji moji budite kao što sam ja Kristov. Možemo li ovo izreći? Jesmo li mi nasljedovatelji Isusa Krista?
Kako ću ti ja dati moj narod da vodiš u propast? Bog iz ljubavi ti to neće dati. Ne iz Ne ljubavi prema tebi, nego iz ljubavi prema tebi i narodu svome. Neće ti dozvoliti da ideš u propast. Reći će ti Ne, tvojim snagama, tvojim vizijama, planovima, nadahnućima.

Treba pojasniti ove stvari u zajednicama, o suhoćama, o trpljenjima.
Svjedočanstvo vlc. Cirila Ćusa:
Silno je želio doživjeti Boga još više, pa je postio, molio, hodočastio, bio u tišini, očekivao ga, ali kao da je Bog nestao. Tišina, muk, ništa, nikakav osjećaj, nikakve emocije, ništa. Nakon trideset dana čuje glas u srcu koji mu vrlo jasno kaže: „Je li ti meni vjeruješ? Je li ti meni vjeruješ?“
To je bila riječ koja je u njegovom životu napravila veliki zaokret.

Mi moramo doći do toga da kažemo Ja vjerujem tebi Bože! Ja te ne osjećam, ja te ne vidim, ali ja ti vjerujem.
Božja riječ govori gledajte očima vjere, jer tada susrećete Boga, a ne u emocijama.
Kad imamo i emocije Bogu hvala, ali očima vjere uvijek ga susrećemo.
To nas vjernike nosi.
Treba ljudima govoriti i osvježavajućim trenucima milosti.
Svima treba osvježenje. Bog zna što nam treba, koje su naše mogućnosti, Bog zna koliko možemo izdržati, Bog zna kad će ti dati to osvježenje (čašu vode), On kao dobri Otac zna kada i koliko.

Mi kao voditelji trebamo se svakodnevno učiti, jedni druge učiti da se iznova vraćamo na taj izvor (milost izljeva Duha Svetoga) i da pijemo s njega.
Često susrećem ljude koji govore ja sam doživio krštenje u Duhu 1972 godine, ja sam bio na tom susretu...
Nije bitno gdje si ti bio prije dvadeset godina ili što si doživio već je bitno jesi li ti još uvijek na tom putu.
To nije neko iskustvo koje si ti doživio i to je to, već to je način života. Hodati u Duhu, život u Duhu, ići prema naprijed u Duhu Svetom svaki dan iznova.
Nije bitno kako si počeo utrku, nego kako ćeš završiti