Zajedno s Papom Franjom

Kako ja slavim Gospodina?

28. siječanj 2014.

Molitva slave čini nas plodnima. Komentirajući veseli ples kralja Davida o kojemu govori Druga knjiga o Samuelu, Papa je rekao da zatvaranje u formalnost našu molitvu čini hladnom i neplodnom. David je s oduševljenjem plesao pred Gospodinom. Cijeli je Božji narod slavio jer se Kovčeg saveza vratio kući. Slavljenje Gospodina Davida je udaljilo od ustaljenih molitvenih okvira; svim je silama plesao pred Gospodinom. Bila je to istinska molitva slave – rekao je Papa dodajući da je slušajući čitanje iz Stroga zavjeta pomislio na ponašanje Sare, nakon Izakova rođenja: „Gospodin je učinio da skačem od radosti.“ Ta je starica, kao i mladi David, od radosti plesala pred Gospodinom. Lako shvaćamo molitvu prošnje, kad nešto molimo od Gospodina; također i molitvu zahvaljivanja, kada Gospodinu zahvaljujemo. Nije teško shvatiti ni poklonstvenu molitvu, ali molitvu hvale ostavljamo po strani; ne dolazi nam spontano. 'Ali, oče, to je za članove Obnove u Duhu Svetomu, a ne za sve kršćane!' Ne, molitva hvale kršćanska je molitva, za sve kršćane. U Misi, kada pjevamo Svet, to je molitva hvale; hvalimo Božju veličinu i velimo mu sve najljepše, jer bismo željeli da tako bude. 'Ali, oče, ja nisam sposoban…' Trebam… Sposoban si vikati kada klub za koji navijaš postigne gol, a nisi sposoban zahvaljivati Gospodinu? Izaći malo iz svojega uobičajenog ponašanja? Hvaliti Boga ništa ne košta. Ne molimo ništa, ne zahvaljujemo ni na čemu – slavimo. Svim srcem trebamo moliti, a to je i čin pravednosti, jer Bog jest velik i On je naš Bog. David je bio presretan, jer se Kovčeg saveza vratio; jer se Gospodin vratio. Čak je i njegovo tijelo plesanjem 'molilo'. Danas si možemo postaviti pravo pitanje: Kako ja slavim Gospodina? Znam li Gospodina hvaliti? Znam li hvaliti Gospodina kad molim 'Slava Bogu' i 'Svet', činim li to samo usnama ili i cijelim srcem? Što mi govore David koji pleše i Sara koja skače od radosti? Kada je David ušao u grad započelo je drugačije slavlje. Radost slave nas potiče na slavlje; na slavlje obitelji. Mikala, Šaulova kći, ukorila je Davida kad je ušao u kraljevski dvor i upitala ga ne stidi li se zato što je, on kao kralj, onakav (gol) plesao pred svima? Prezrela je Davida. Pitam se koliko puta u svom srcu preziremo dobre osobe, dobri narod koji hvali Gospodina onako kako zna, spontano, jer nisu učeni i ne slijede formalne upute. Da, prijezir! A Sveto pismo veli da je Mikala zbog toga cijeli život ostala nerotkinjom. Što nam to Božja riječ želi reći? Da nas radosna molitva hvale čini plodnima. Sara je plesala u velikom trenutku svoje plodnosti, a bilo joj je devedeset godina. To je plodnost koja nam omogućuje slaviti Gospodina, da besplatno hvalimo Gospodina. Muškarac ili žena, koji Gospodina hvale i slave i raduju se kad ga mogu slaviti; koji se vesele kad u Misi pjevaju 'Svet' – plodni su. Naprotiv, oni koji se zatvaraju u formalnost hladne i odmjerene molitve, možda završavaju kao Mikala: u sterilnosti vlastite formalnosti. Papa je pozvao na razmišljanje o Davidu koji svom snagom pleše pred Gospodinom i o ljepoti molitve slavljenja Gospodina. Koristit će nam ponavljanje riječi pripjevnoga psalma: „Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave! Gospodin silan i junačan, on je Kralj slave!“