Zajedno s Papom Franjom

GOVOR PAPE FRANJE ČLANOVIMA KATOLIČKOG BRATSTVA

Dvorana Pavla VI, 31. Listopada 2014. "Karizmatska Obnova je podsjetila Crkvu na nužnost i važnost molitve i slavljenja."

Draga braćo i sestre,

Dobro došli! Zahvaljujem vam na toploj dobrodošlici i sve vas srdačno pozdravljam. Znam da se Katoličko Bratstvo već susrelo s ravnateljem i vijećem te da ćete ovo popodne otvoriti šesnaestu međunarodnu konferenciju s našim dragim ocem Rainerom. Bili ste dovoljno dragi da mi proslijedite program i vidim da svaki susret počinje s riječima koje sam uputio Karizmatskoj Obnovi prilikom našeg susreta na Olimpijskom Stadionu prošlog lipnja.
Prije svega želim čestitati svakome od vas jer ste krenuli u nešto što ste izrazili kao želju na tom susretu. Zadnja dva mjeseca, Katoličko Bratstvo i ICCRS (Međunarodna Služba Katoličke Karizmatske Obnove) surađivali su i dijelili uredski prostor u Palazzu San Calistu, u „Noinoj arci“. Svjestan sam da možda nije bilo lako donijeti takvu odluku i iskreno vam zahvaljujem na tom svjedočanstvu jedinstva i milosti koje nudite cijelom svijetu.
Htio bih se sada osvrnuti na neke teme koje smatram važnima. Prva je jedinstvo u različitosti. Jednoličnost nije katolička, nije kršćanska. Radije, neka bude jedinstvo u različitosti. Katoličko jedinstvo je drugačije, ali je jedno: to je zanimljivo! Uzrok različitosti je i uzrok jedinstva: Duh Sveti. Duh Sveti čini dvije stvari: on stvara jedinstvo u različitosti. Jedinstvo ne podrazumijeva jednoličnost; to ne znači nužno da radimo sve zajedno i da svi mislimo na isti način. Niti ono označava gubitak identiteta. Jedinstvo u različitosti je zapravo suprotno: ono uključuje radosno priznanje i prihvaćanje različitih darova koje Duh Sveti daje svakom pojedincu i stavljanje tih darova na raspolaganje svim članovima Crkve. To znači naučiti slušati, prihvatiti razlike i biti slobodan misliti drugačije i izraziti se s potpunim poštovanjem prema drugome koji mi je brat ili sestra. Ne bojte se razlika! Kao što sam napisao u Evangelii Gaudiumu: „Naš model nije kugla koja nije veća od njenih dijelova, gdje je svaka točka jednako udaljena od središta a između njih nema razlika. Umjesto toga, model je poliedar koji odražava konvergenciju svih njegovih dijelova, od kojih svaki zadržava svoju posebnost“ (b. 236), a oni tvore jedinstvo.
Iz programa, gdje se spominju imena zajednica, vidim da ste za uvod stavili rečenicu „...da dijelimo krštenje u Duhu Svetom sa čitavom Crkvom“. Crkva treba Duha Svetoga, kako bi uopće moglo biti drugačije! Svaki kršćanin u svome životu treba otvoreno srce za posvećujuće djelovanje Duha Svetoga. Duh, obećan od Oca, je onaj koji nam otkriva Isusa Krista, koji nam daje mogućnost da kažemo: Isus! Bez Duha Svetoga ne možemo to reći. Duh Sveti otkriva Isusa Krista, on nas vodi u osoban susret s njim, i na taj način mijenja naše živote. Pitam vas: je li to vaše iskustvo? Podijelite ga s drugima! Kako bi podijelili to iskustvo, morate ga živjeti i svjedočiti!
Tema koju ste izabrali za kongres je „Slavljenje i hvaljenje za novu evangelizaciju“. Fra Raniero, majstorski vodič u načinima molitve govorit će o tome. Slavljenje je „dah“ koji nam daje život jer to je intimnost s Bogom, intimnost koja raste kroz svakodnevno slavljenje. Prije nekog vremena čuo sam jako prikladan primjer: način na koji ljudi dišu. Disanje se sastoji od dva koraka: udisaj, uzimanje zraka, i izdisaj, ispuštanje zraka. Duhovni život se hrani i njeguje molitvom i izražava se prema van kroz misiju: udisaj – molitva- a zatim izdisaj. Kada udišemo kroz molitvu, tada primamo svježi zrak Duha Svetoga. Kada izdišemo taj zrak, naviještamo Isusa Krista uskrslog po istom Duhu. Nitko ne može živjeti bez disanja. Isto vrijedi i za kršćanina: bez slavljenja i misije nema kršćanskog života. Slavlje i klanjanje je potrebno. Kada govorimo o klanjanju, malo govorimo. Što činimo kada molimo? Mi tražimo nešto od Boga, zahvaljujemo mu, zagovaramo. No klanjanje, klanjanje Bogu je dio kršćaninovog disanja: slavlje i klanjanje.
Karizmatski pokret je Crkvu podsjetio na nužnost i važnost molitve i slavljenja. Kada govorimo o molitvi slavljenja u Crkvi, karizmatici prvi padaju na pamet. Kada sam govorio o molitvi slavljenja tijekom propovijedi na misi u domu Svete Marte, rekao sam da to nije samo molitva karizmatika, već cijele Crkve! To je priznanje Božjeg gospodstva nad nama i nad cijelim stvorenjem, izraženo kroz ples, glazbu i pjesmu.
Htio bih se s vama vratiti na nekoliko redaka iz te propovijedi: „Molitva slavljenja je kršćanska molitva za sve nas. Na misi, svaki dan, mi pjevamo 'Svet, svet, svet', to je molitva slavljenja: mi slavimo Gospodina zbog njegove veličine jer on jest velik. A obraćamo mu s lijepim riječima jer nam to godi. Molitva slavljenja donosi plod u nama. Sara je plesala dok je slavila svoju plodnost – u devedesetoj godini! Ta plodnost slavi Boga. Muškarci i žene koji slave Gospodina, koji mole slaveći Gospodina – i koji to čine radosno – raduju se pjevajući Sanctus na misi i oni rađaju plodom. Razmotrimo kako je lijepo prinositi Bogu molitvu slavljenja. To treba biti naša molitva i dok je prinosimo Bogu, trebamo reći za sebe: „Ustani, srce moje, jer stojiš pred Kraljem Slave“ (Sveta Misa u Domu Svete Marte, 28. siječnja 2014.)
Zajedno s molitvom slavljenja, zagovornička molitva je današnji vapaj Ocu za našu kršćansku braću i sestre koji su progonjeni i ubijani, i za mir u našem turbulentnom svijetu. Slavite Gospodina u svako doba, nikada ne prestajte to činiti, slavite ga više i više, neprestano. Čuo sam za karizmatske molitvene zajednce u kojima se moli ružarij. Molitva Majci Božjoj se nikada ne smije isključiti, nikada! A kada se okupite na molitvu, slavite Gospodina!
Među vama vidim jako dragog prijatelja, pastora Giovannija Traettina, kojeg sam nedavno posjetio. Katoličko Bratstvo, ne zaboravite svoje korijene, ne zaboravite da je Karizmatska Obnova, po svojoj prirodi, ekumenska. Blaženi Pavao VI je ovo komentirao u svojoj prekrasnoj Apostolskoj pobudnici o evangelizaciji koja je jako bitna za naše vrijeme: „Snaga evangelizacije će se znatno smanjiti ako su oni koji naviještaju Evanđelje podijeljeni među sobom na sve moguće načine. Nije li to možda jedna od velikih bolesti današnje evangelizacije? Gospodinova duhovna oporuka nam govori da jedinstvo među njegovim sljedbenicima nije samo dokaz da smo njegovi nego i dokaz da ga je Otac poslao. To je ispit vjerodostojnosti kršćana i samoga Krista. Da, sudbina evangelizacije je nedvojbeno povezana sa svjedočanstvom jedinstva koji Crkva daje. To je izvor odgovornosti ali i utjehe“ (Evangelii Nuntiandi, 77). Ovo su riječi blaženog Pavla VI.
Duhovni ekumenizam je molitva i zajedničko naviještanje da je Isus Gospodin, te zajedničko okupljanje kako bi se pomoglo siromašnima u svem njihovom siromaštvu. To mora biti učinjeno, a da nikada ne zaborvimo da nas krv Isusova, prolivena preko mnogih kršćanskih mučenika u raznim dijelovima svijeta, poziva i tjera prema cilju jedinstva. Za progonitelje mi nismo podijeljeni, mi nismo luterani, pravoslavci, evangelici, katolici...Ne! U njihovim očima mi smo jedno! Za progonitelje mi smo kršćani! Njih ne zanima ništa drugo. To je ekumenizam krvi koji danas doživljavamo.
Zapamtite: tražite jedinstvo koje je djelo Duha Svetoga i ne bojte se različitosti. Disanje kršćana udiše novi zrak Duha Svetoga, a zatim ga izdiše nad cijelim svijetom: to je molitva slavljenja i misionarskog djelovanja. Dijelite krštenje u Duhu Svetom sa svima u Crkvi. Duhovni ekumenizam i ekumenizam krvi. Jedinstvo Kristova Tijela. Pripremite Zaručnicu za Zaručnika koji dolazi! Samo jedna Zaručnica! Svi pogledajte (Otk 22:17)
Konačno, osim vlastite zahvale, posebno želim spomenuti ove mlade glazbenike iz sjevernog Brazila koji su svirali na početku; nadam se da će svirati malo više. Dočekali su me s mnogo ljubavi, pjevajući „Živio Isus moj Spasitelj“. Znam da ste pripremili nešto drugo pa vas sve pozivam da ih poslušate prije nego kažem zbogom. Hvala vam!