Zajedno s Papom Franjom

U tišini se osluškuje Božji govor nježnosti

12. prosinac 2013.

Dobro će nam doći da, pripremajući se za Božić, malo utihnemo kako bismo osluškivali Boga koji nam govori nježno poput jednog oca i majke.
Današnji odlomak proroka Izaije, podvlači, ne toliko „ono 'što' Gospodin govori“ nego 'na koji način' to izriče“. Bog nam govori kao što otac i majka govore svom djetetu:
„Kad dijete ružno sanja, probudi se i plače… tata mu prilazi i kaže: 'ne boj se, ne boj – ta ja sam ovdje'. Tako Gospodin nama govori. 'Ne boj se Jakove, crviću; Izraele, ličinko'. Gospodin upotrebljava ovaj način da bi nam govorio: prilazi nam…
Kad gledamo nekoga tatu ili mamu koji govore sa svojim djetetom, vidimo da kao postaju maleni, te govore djetinjim glasom, gestikulirajući poput djece. Netko bi, gledajući to sa strane, mogao kazati: 'Pa, ovi su smiješni!' jer na licu mjesta, podjetinje, zar ne?
Očinska i majčinska ljubav, osjeća potrebu približiti se, spustiti se na razinu djeteta i njegova svijeta… Da, ako se otac i majka djetetu obrate uobičajenim načinom (kao odrasloj osobi), dijete će svejedno razumjeti, no oni mu žele govoriti na djetinji način. Približe se i postanu poput djece. Tako i Gospodin“
Grčki su teolozi takvo Božje ophođenje opisali, jednim, prilično teškim izrazom – synkatábasi“ odnosno „Božja 'prilagodljivost'; ili 'spuštanje na našu ljudsku razinu, postajući s nama – i kao 'jedan od nas'“.
Otac i majka djetetu zatim kažu i pomalo smiješne stvari: 'O dijete moje'; 'mišiću moj' i takve stvari… I Bog slično progovara: 'Jakove, crviću' – ti si za mene poput malog crvića, jedna mrvica, ali koju ja toliko ljubim!“. To je jezik kojim se služi Gospodin; jezik ljubavi oca i majke…Počujmo što nam kaže riječ Gospodnja, ali pogledajmo na koji način to kaže. Mi imamo činiti ono što vidimo da Gospodin čini; vršiti ono što nam rekne i onako kako nam rekne: s ljubavlju, nježno, uz ono 'prilagođivanje' prema braći.“
Bog je poput „laganoga povjetarca“ aludirajući na susret proroka Ilije i Gospodina ili – kako to kaže sam tekst – 'šapat laganog i blagog lahora'. Gospodin se tako približava; u tišini i bez spektakularnosti… Čini se malenim, kako bi mene učinio moćnim; polazi u smrt, kako bih ja mogao živjeti.
To je melodija Gospodinova jezika i u našem pripremanju za Božić, trebamo je čuti; dobro će nam činiti i goditi. Izgleda kao da je Božić jedan bučni blagdan: dobro će biti da malo 'utihnemo' kako bismo čuli one riječi ljubavi; riječi tolike bliskosti i nježnosti… 'Ti si jedan crvuljak, kojega ja toliko ljubim!' Radi toga, utihnuti, ali i radi toga – kako nam kaže predslovlje – što bdijemo u iščekivanju.