Zajedno s Papom Franjom

Umjesto otpora iznenađenjima, poslušnost Duhu Svetomu

I danas u Crkvi, kao i prije, postoje otpori iznenađenjima Duha Svetoga pred novim situacijama, ali nam on pomaže pobijediti i ići naprijed, sigurni, Isusovim putem – rekao je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marte.

Iznenađenja Duha na Jeruzalemskom saboru

Komentirajući poznati odlomak iz Djela apostolskih o Jeruzalemskom saboru, Papa je napomenuo da je Duh Sveti „protagonist Crkve“. „On je od prvog trenutka apostolima dao snagu naviještati evanđelje“, Duh Sveti je „učinio sve“ i „vodi Crkvu naprijed“, također i s njezinim problemima. I kada Crkva trpi progone, Duh Sveti daje snagu vjernicima da ustraju, i u trenucima „otpora i gnjeva zakonoznanaca“.
U slučaju Jeruzalemskog sabora – kazao je – postojao je dvostruki otpor djelovanju Duha: onih koji su vjerovali da je „Isus došao samo za izabrani narod“ i koji su stoga obraćenim poganima htjeli nametnuti Mojsijev zakon, uključujući obrezanje. Papa je napomenuo da je usred svega toga nastala velika pomutnja.
Duh je srca stavio na novi put: bila su to iznenađenja Duha. Apostoli su se našli u novim situacijama. Kako se s njima suočiti? Današnji odlomak Djela apostolskih počinje riječima: „U one dane: Nakon duge raspre…” Radilo se – prema Papi – o žestokoj raspravi. S jedne strane su imali snagu Duha, koji je bio protagonist, koji ih je poticao da idu naprijed, ali je nosio i određene novìne, stvari koje se nikada nisu radile. „Nikada. Nisu ih ni zamišljali. Primjerice, da bi pogani primili Duha Svetoga“ – smatra papa Franjo.

Način postupanja Crkve pred iznenađenjima Duha

Učenici su – kako se izrazio – „u rukama imali vrući krumpir i nisu znali što činiti“. Stoga su sazvali susret u Jeruzalemu gdje će svatko moći iznijeti vlastito iskustvo o tome kako je Duh Sveti sišao i na pogane. Na koncu su se složili, ali prije toga, „sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovijedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima.“ Valja slušati, ne bojati se slušanja – ustvrdio je Papa. Kad se netko boji slušati, nema Duha u srcu. Nakon što su poslušali Barnabu i Pavla, odlučili su poslati grčkim zajednicama – obraćenicima s poganstva – neke učenike kako bi ih umirili i rekli im: „Sve je dobro, postupajte ovako“. Obraćeni pogani nisu se morali obrezati. To je odluka koju su obznanili po pismu u kojem je „protagonist Duh Sveti“. Učenici su štoviše ustvrdili: „Odlučili smo Duh Sveti i mi…“ To je put Crkve pred novìnama – ne onim mondenim, poput mode za odjeću, nego „iznenađenjima Duha“, zato što nas on – prema riječima Svetoga Oca – „uvijek iznenađuje. A kako Crkva to rješava? Kako se suočava s tim problemima, ne bi li ih riješila? Susretom, slušanjem, raspravom, molitvom i konačnom odlukom“.
„To je put Crkve sve do danas.“ – rekao je, dodajući kako nas „Duh iznenađuje s nečim što se čini novim“, „'nikada se nije tako radilo', 'treba raditi ovako'“. Pomislite na Drugi vatikanski sabor i na otpore njemu – kazao je, napominjući: „To kažem zato što nam je on najbliži.“

Gospodin od nas traži poslušnost Duhu Svetomu

Dodao je da i danas ima otpora u jednom ili drugom obliku, ali Duh ide naprijed. Put Crkve je okupiti se zajedno, slušati, raspravljati, moliti i odlučiti. To je takozvana sinodalnost Crkve, u kojoj se izražava njezino zajedništvo. A tko stvara zajedništvo? Duh Sveti. Opet je on protagonist. Što Gospodin od nas traži? Poslušnost Duhu; da se ne bojimo kad vidimo da nas Duh zove.
Duh Sveti nas ponekad zaustavlja, kao što je učinio sa sv. Pavlom, kako bi nas poveo drugim putem, „ne ostavlja nas same“, „daje nam hrabrosti, strpljivosti, čini da sigurni idemo Isusovim putem, pomaže nam nadvladati otpore i biti snažni u mučeništvu“. Molimo Gospodina – zaključio je – za milost da shvatimo kako Crkva ide naprijed, da shvatimo kako se od prvog trenutka suočavala s iznenađenjima Duha, kao i za milost poslušnosti Duhu, kako bismo išli putem koji Gospodin Isus želi za svakoga od nas i za čitavu Crkvu.

VEZANE TEME:

Da bi se upoznalo Isusa treba mu se moliti, slaviti ga i nasljedovati

  • Za upoznati Isusa ideje nisu dovoljne, nego mu se valja srdačno moliti, slaviti ga i nasljedovati. Isus govori: Ja sam put, istina i život. U našem životu je najvažnije upoznati Isusa. Kako ga možemo upoznati? Netko će reći: Učeći, oče. Treba mnogo učiti! – To je istina. Trebamo učiti iz Katekizma, ali da bismo upoznali Isusa, samo učenje nije dovoljno. Neki maštaju da će nas do spoznaje Isusa dovesti ideje. I među prvim je kršćanima bilo takvih, ali su u konačnici ostali zatočenici svojih ideja.

Neprestano slušati Isusov glas

  • Da bi se slušalo Isusa, treba mu biti blizu, slijediti ga, kao što su to činila mnoštva iz Evanđelja koja su hrlila za njim putovima Palestine. Isus nije imao neku katedru ili stalnu govornicu, već je bio putujući učitelj, koji je prenosio svoja učenja, a to su bila učenja koja mu je dao Otac, duž putova, prelazeći udaljenosti koje nije uvijek bilo moguće predvidjeti i koje ponekad nije bilo nimalo lako prijeći.

Kako ja slavim Gospodina?

  • Molitva slave čini nas plodnima. Komentirajući veseli ples kralja Davida o kojemu govori Druga knjiga o Samuelu, Papa je rekao da zatvaranje u formalnost našu molitvu čini hladnom i neplodnom.

Bog se nije objavio na bučnim mjestima

  • Jedino tišina čuva otajstvenost puta, koji čovjek prevaljuje s Bogom. Bog nam daje milost da zavolimo tišinu, koju treba sačuvati od javnosti.U povijesti spasenja, Bog se nije čovjeku želio objaviti na bučnim mjestima nego na mjestima tame i tišine.

U tišini se osluškuje Božji govor nježnosti

  • Dobro će nam doći da, pripremajući se za Božić, malo utihnemo kako bismo osluškivali Boga koji nam govori nježno poput jednog oca i majke.