Božji čovjek Mario Škorić preselio se u Kuću Očevu

Ne sjećam se točno trenutka kada smo se službeno upoznali, samo znam da je to bilo u sigetskoj crkvi Sv. Križa na nekom od brojnih molitvenih okupljanja prije kojih 18 godina. Mario je bio član jedne sigetske molitvene zajednice, a ja sam tamo godinama organizirao razne seminare. Iako smo obojica iz Dubrave, Siget je bio mjesto gdje smo se susretali i služili Gospodinu.

Kroz neko vrijeme započeli smo suradnju. Mario je često svirao na našim seminarima da bi se to kasnije još intenziviralo. Tijekom godina fra Smiljan me više puta pozivao da dođem raditi u Pokret Krunice. Nisam mogao ostaviti svoju službu pa sam mu obećao da ću kad to bude trebalo biti dio tima za seminare. U jednom našem druženju rekao sam fra Smiljanu da je Mario pravi čovjek za to. U to vrijeme Mario je imao firmu, ali je čeznuo za time da se posveti Gospodinu i da mu posao ujedno bude i služba. I tako je godinama služio na Sigetu na razne načine kao djelatnik Pokreta Krunice. Svi tehnički detalji oko tzv. Zadnje srijede i brojnih seminara bili su njegov dio posla. Svirao je, vozio tim na seminare, nabavljao glazbenu opremu, uvježbavao zbor, svjedočio i savjetovao mnoge koji su dolazili tražiti pomoć, bez problema je i bez posebne pripreme mogao održati predavanje na neku temu, i još mnogo toga. Bio je polivalentan i pokazalo se da je bio pravi izbor za Pokret Krunice. Zato sam ga zvao Super Mario. Među nama je uvijek bio jedan bratski odnos. Ne sjećam se da smo se ikada oko bilo čega posvađali. Imali smo ponekad različita mišljenja, ali uvijek je to bilo u međusobnom poštovanju i uvažavanju uz pregršt humora koji je bio neodvojiv dio njegove osobe.

Mario je uvijek imao rješenje. I onda kada je to bio veliki problem, nije gubio glavu. Vjerovao je Bogu da On rješava stvari, ali je vjerovao i da će ljudi napraviti svoj dio. Zaista je poznavao mnogo različitih ljudi. Znao je gdje potražiti pomoć i bio je praktičan. Zauzimao se za prijatelje, ali i one sasvim nepoznate koje mu je Božja providnost stavila na put. Njegova predanost poslu bila je 150%. Od pedantnog pripremanja opreme koja nam je trebala za neki seminar u Njemačkoj do snimanja CD-a. Sjećam se kako nam je držao predavanje o tome kako se pakira mikrofon sa stalkom i žicom u milimetarski skrojenu futrolu. Moram priznati da to nikada nisam savladao. S jednakom je predanošću pripremao pjesme na slovenskom ili njemačkom do dugo u noć u uredu Pokreta Krunice iako te jezike nije govorio. Bez obzira na to, vjernici koji su bili na tim seminarima redovno su bili oduševljeni njegovim slavljenjem.

U timu sam bio intenzivno 6 godina, a za to vrijeme smo zajedno napravili oko 60 seminara. Možete samo zamisliti koliko je to zajednički provedenog vremena, kilometara i raznih dogodovština. Ponekad smo vrlo ozbiljno pomišljali da napišemo knjigu o svemu tome. Sada dok ovo pišem i prisjećam se svega, miješaju mi se emocije. Moj brat i prijatelj preselio se u kuću Očevu što je za sve nas koji ostajemo, a prije svega za njegovu obitelj: suprugu i trojicu sinova, bolan rastanak i žalost. Utjeha svima nama je da je umro u milosti Božjoj, okrijepljen sakramentima. Meni osobno znakovit je san kojega sam imao pred jutro samo nekoliko sati prije no što smo čuli ovu vijest. U tom snu Mario je bio radostan, u svjetlu, nasmijan kakvog ga za života nisam nikada vidio.

Bogu je otišao čovjek koji je utjecao na mnoge živote i ljudske sudbine. Mnogo sam naučio od njega, mnogo je toga ostalo u mojoj duši. Vjerujem da već uživa u gledanju Božjega lica, da zagovara za nas koji smo ostali odraditi naš dio posla i da se priključio nekom slavljeničkom timu.

Neka uživa u Slavi Božjoj, zaslužio je.

Dražen Bušić

Izvor: Snaga za život

Poruka fra Smiljana Kožula, duhovnog ravnatelja „Pokreta krunice za obraćenje i mir" povodom smrti dugogodišnjeg tajnika „Pokreta krunice“, gosp. Maria Škorića

Poštovani i dragi prijatelji, braćo i sestre,

jutros sam primio vijest da je mog suradnika, predragog gospodina Maria Škorića, s kojim sam surađivao više od dvadeset godina, naš Spasitelj pozvao u Nebesku slavu. Neka bude blagoslovljena Božja volja! Otkada je primljen u bolnicu, svo smo se vrijeme mi, članovi zajednica „Pokreta krunice za obraćenje i mir“ „Maranatha“, „Magnificat“ i „Ruah Adonai“ svakodnevno molili da ga Gospodin još zadrži među nama jer je bio predragocjen u svemu što je poduzimao za „Pokret krunice“. Oče, budi volja Tvoja! Želim ovom prilikom ukratko iznijeti nekoliko važnih činjenica koje će ocrtati našu plodnu suradnju.
Mario i ja smo se upoznali 1999. godine kada je poštovani P. Rufus prvi puta održao veličanstveni seminar u Samoboru. Od tada je dragi Mario počeo dolaziti u „Zajednicu Milosrdnog Isusa“ u Sigetu kojoj sam bio duhovnik. Kada je Zajednica počela održavati mjesečne susrete zadnjeg utorka u mjesecu, Mario je organizirao slavljenje. To je činio čitavo vrijeme koliko su se održavali ti susreti, najprije utorkom, a zadnjih šest godina i zadnjom srijedom u mjesecu.
Budući da smo u „Pokretu krunice“ od samog početka održavali seminare po župama u koje bi nas svećenici pozivali, Mario je aktivno i rado sudjelovao u svim tim duhovnim obnovama. Susrete smo održavali po čitavoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj. Mario je bio nezamjenjiv jer je vozio kombi i organizirao slavljenje. Naučio je pjesme na slovenskom i na njemačkom.

Ubrzo su vjernici iz raznih mjesta naše domovine počeli organizirano autobusima dolaziti u Siget, gdje sam zajedno sa suradnicima održavao višesatnu duhovnu obnovu. Mario bi svaki puta organizirao slavljenje. Duhovnim obnovama u našoj dvorani „Milosrdnog Isusa“ prisustvovalo je mnoštvo vjernika iz Splita, Mostara, Širokog brijega, Osijeka, Đakova, Imotskog i Ljubljane.

U „Pokretu krunice“ smo održavali redovito trodnevnicu za svetkovinu Duhova, Susrete za doček Nove godine, zatim „Susrete za djevojke i mladiće“ koji žele stupiti u sveto zajedništvo života i ljubavi sakramenta braka. Ti Susreti su se održavali jednom mjesečno. Razumljivo je da je tada Mario svaki puta organizirao slavljenje. Sudionike „Susreta djevojaka i mladića“ vodili smo svake godine u svibnju mjesecu na trodnevno hodočašće u Međugorje, Kraljici mira, a tijekom godine bar na još jedno cjelodnevno hodočašće u marijanska svetišta diljem domovine. Ti susreti i hodočašća donijeli su obilan plod: dvadesetak se parova upoznalo i osnovalo sretne brakove plodne potomstvom. Osim svega toga, naš Mario je primao vjernike na razgovor koji su željeli doći k meni na takozvanu životnu ispovijed i odlično ih za nju pripremao. Budući da je bio vrijedan, bilo je još toliko toga što je činio u uredu kao tajnik „Pokreta krunice“. Dragi Bog je sve to bilježio i jutros ga je dočekao na vratima Raja raširenih ruku s riječima: “Dođi, dragi Mario, uđi slugo vjerni u veselje Gospodara svoga!”

A ja Ti, dragi Mario, kao duhovni ravnatelj „Pokreta krunice“ velim: “Velika Ti HVALA za sve što si kroz ovih 20 godina učinio za naš dragi Pokret! Sada uživaj u Nebeskoj slavi zajedno s Blaženom Djevicom Marijom koju si tako ljubio. Sve nas zagovaraj! Posebno svoju dragu suprugu Ljubicu kojoj se posebno zahvaljujem jer Te je radosno podržavala u službi Gospinih „Pokreta“. Zagovaraj i svoje drage sinove Antonija, Hrvoja i Mihaela, drage roditelje, oca Zlatka i majku Đurđicu. Moli za sve nas, dragi Mario! Pokoj vječni neka Ti podari Gospodin i svjetlost vječna neka Ti svijetli! Amen!
Duhovni ravnatelj „Pokreta krunice“

Fra Smiljan Dragan Kožul

Na Facebookovoj stranici Ruah Adonai od svojeg prijatelja Marija Škorića oprostili su se sljedećim riječima.

Otišao je Mario Škorić, dobri brat naš u Kristu. A nismo se pozdravili.
Otišao je.. baš danas kad u Zagrebu sniježi i svima nam je odjednom hladno oko srca. Smrt nas nekako uvijek iznenadi. Dođe tiho, nečujno i neočekivano.
Ali mi se zovemo i jesmo djeca Božja. Mi smo djeca NADE. Djeca Onoga koji je pobijedio smrt!!! U toj nadi i sa svom bratskom i kršćanskom ljubavlju predajemo dušu našega brata Maria u ruke anđela Božjih, neka ga odvedu pred lice Svevišnjega!
Neka slavi Gospodina sa svojom gitarom i anđelima i arkanđelima i nebeskom vojskom neka pjeva svojem Gospodinu! Kao nekad sa nama 
Tvoja braća i sestre, Ruah Adonai

https://www.vecernji.hr/vijesti/sjecanje-na-bozjeg-taksistu-maria-skorica-koji-je-postao-vozac-nebeskog-autobusa-1551277