Kršćani ili dršćani?

Činiti dobro za drugog znači odvažno svjedočiti vjeru. Ljubiti podrazumijeva podnositi žrtvu. To nas oslobađa od nas samih, a Isus nas uči da tako primamo pravi život. (Mt 10:39, 16:25; Mk 8:35, Lk 9:24., Lk 17:33; Iv 12:25).

Što nas sprječava to činiti?

Najveća prepreka kršćaninu za biti odvažan svjedok je - strah. Strah od ljudi, bolesti, nesreće, svega što nas davanje drugima izlaže. Strah nas zarobljava da budemo sami u sebi. Čak ako nešto imamo, u tome ne možemo istinski uživati jer smo u strahu da to ne izgubimo. Strah nam krade radost života. 

Sa strahom se možemo suočiti i pobijediti ga ako smo svakodnevno u odnosu s Bogom. Mojsije, Ilija, Jošua, David, Estera, Danijel, apostoli i drugi uzori u Bibliji primili su svoju pobjedu nad strahom jer su ostali usmjereni na Boga i stavljali svoje pouzdanje u njega. Bog ih je opremio da mogu donijeti dobra narodu i postati trajnim svjedokom vjere. 

Suprotno od toga, bez Boga nam se događa stalan bijeg od suočavanja sa strahom. U tom stalnom bijegu od pogrešaka, osude, progona, gubitka, odbacivanja, raznih boli … strah postane dio nas toliko da ga više ne razaznajemo u sebi. Strah uzima kist u ruku i boja našu svakodnevicu hraneći nas sa laži da se trebamo plašiti drugih ljudi, da nemamo povjerenja u sebe niti u Boga. Tako polako ali sigurno u naš život umjesto vjere dolazi sumnja, umjesto nade prevlada mlakost i umjesto ljubavi vlada sebičnost. 

Sasvim je normalno danas da je čovjekova glavna vrijednost "igrati na sigurno". Postoji ona narodna “Daj Bože zdravlja, a sve drugo kako bude” i slične mudrosnice što se čuvaju generacijama. Strah se zamaskira u pametan izbor, u oprez. 

Pravi oprez odlika je mudrosti i osnažuje nas za učinkovito služenje, a onaj lažni, kojeg je obukao strah, služi kao izlika da ne činimo ono na što smo pozvani. (2 Timoteju 1:7 Bog nam nije dao duha bojažljvosti nego jakosti.) 

Mnogo nadahnuća, projekata i drugih prigoda za služiti ostalo je neostvareno zbog bojažljvosti. 

Po situaciji u društvu vidimo da postoji mnogo ljudi koji su dio jedne tihe većine. Svaki taj pojedinac misli kako nije pozvan poduzimati nešto značajno za opću dobrobit. Kao da se nastojimo provući kroz život sa što manje problema nesvjesni da možemo značajno doprinositi. S druge strane, glasne manjine ustrajno pretvaraju društvo u ono što one žele. U pravilu, prosječan čovjek grize samo kad ga se stjera u kut, kad brani sebe i svoje ali ne izlazi iz svoga rova. Ako i izađe radi obrane sebe tada nitko drugi ne izlazi iz svog rova pomoći mu. Tako, ostajati skriven u rovu, u svom domu, postaje očekivano i normalno ponašanje. 

Aktualni su izbori, a statistika državnog zavoda i drugih nadležnih tijela pokazuje da u Hrvatskoj imamo oko 3.700.000 katolika od oko 4.200.000 ljudi, dakle, više od 80% stanovnika.

Što se tiče izbora, svoje glasačko pravo iskoristi oko 60% od 3.854.000 onih koji imaju pravo birati, što je negdje oko 2 milijuna ljudi. Dakle, ako uzmemo kao mjerilo udio vjernika u društvu od 80%, imamo podatak da u broju onih koji ne glasaju ima čak oko 1.500.000 katolika. To znači da mnogo vjernika ne izvršava osnovnu, rekli bi, minimalnu, a važnu dužnost, pokazivanja osobne iskaznice i zaokruživanja broja olovkom na papiru pored jedne od ponuđenih lista.

Stav da se ništa ne može promijeniti i da se ne treba ništa činiti na javnom planu je postao gotovo normalan i za vjernika. Kako bi ušli u poziv na aktivno djelovanje koji Bog upućuje svakom vjerniku, jako nam je potreban istinski osobni susret s Bogom i osobna molitva u tišini. Bog koji je ljubav pobjeđuje prepreke koje podiže strah. ”Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah” 1 Ivanova 4:18.

Strah nas zarobi da smo toliko usredotočeni na sebe da samoopravdanje za izbjeći svaki rizik postaje polazna točka misli. Grijeh propusta više nije grijeh nego razumljiv potez preživljavanja pa u takvom sustavu vrijednosti propust gotovo da i ne postoji. 

Upravo na takav grijeh propusta, koji nastaje postupno u čovjeku, upozorili su naši oci biskupi u ovo izborno vrijeme u četvrtoj točci svoje poruke iz Hrvatske biskupske konferencije - Ne smijemo dopustiti da nas zahvati duh ravnodušnosti ili napast malodušja kako se ništa ne može učiniti. Kad netko ostane kod kuće i ne ide na biralište, čini grijeh propusta. Bježeći od vlastite odgovornosti, prepušta drugima da odlučuju i u njegovo ime.

Jedna od laži koje postoje u takvom stanju svijesti i koja dodatno sprječava aktivnost vjernika je da su svi političari prevaranti i zli. Da ne treba ni glasati kad ionako sve ostaje isto tko god bio na vlasti. Da je svaka društvena akcija zbog toga uzaludna. Ako bi tako razmišljali onda ćemo, kroz nekoliko godina, zaista imati na vlasti samo one koji su spremni biti sebični i loši vladari. Stoga trebamo u Katoličkoj crkvi stvarati uvjete u kojima će katolici savjesno glasati i uvjete u kojima ćemo vjernike katolike koji imaju takav poziv, poticati da budu političari. Svaki katolik treba znati da će imati potporu vjernika ako se odluči na javno djelovanje. Naravno, ukoliko je dosljedan vjernik, ukoliko odvažno i mudro te ponizno svjedoči svoju vjeru. Trebamo širiti svijest kako javni angažman u stvari znači da je netko odlučio iskazati svoju ljubav prema svima, da polaže svoj život za prijatelje svoje (Iv 15:13). 

Gdje su dakle, katolici u Hrvatskoj. Jesu li kršćani ili dršćani? Samo jedno slovo, a tako velika razlika. Razlika između biti ili ne biti, između jakosti i mlakosti.

Isus vjerniku nije samo vrijednost za koju se treba zauzimati. On nije zaustavljen na razini morala i etike. Isus je osoba i kad ga susretnemo sve se mijenja. U susretu s njim vjernik nosi promjenu u sebi i tamo gdje dođe on sam postaje promjena. Ljubav je ta koja pokreće da se ljubi bližnje i iziđe glasovati. Ljubav motivira katolika izaći iz mase i biti u župi dio molitvene zajednice, stati ispred bolnice i braniti život, pomagati za vrijeme pandemije ili potresa, postati političar, djelovati u svemu na Kristov način. To je ta nova evangelizacija, koja traži autentične, pravedne i emotivne vjernike koji su susreli Isusa. Vjernike koji znaju da će Bog u presudnom trenutku učiniti zahvat i osposobiti ih ljubiti i ostati vjernima kad je najteže. Katolik u svemu, a osobito u politici nije još samo jedan dio neke interesne skupine u društvu. On je mnogo više, u njemu se prepoznaje Isusov mir, Isusovo svjetlo i sol, a to donosi trajne promjene u srcima svih koje susreće, pa i oporbenih političara ili novinara. Za to biti - treba iskreno moliti, primiti Njegov mir i krenuti svjedočiti. To je jedini, uzak put da hrvatski narod dobije svoje brojne svjedoke vjere koji će ohrabriti mnoge za suradnju s pozivom koji im je upućen. Što više pojedinaca spozna i prihvati karizme za služenje to će više naš narod postajati božji narod. Takav narod onda i ima vlast koja iz njega proizlazi, vlast koja se klanja Bogu i sluša božje zapovjedi. 

Vjeruješ li u to? Koja djela mogu osvjedočiti tvoju vjeru?

Doktrinalna nota Kongregacije za nauk vjere donešene na čelu s tadašnjm prefektom kardinalom Josephom Ratzingerom, kasnije papom Benediktom XVI., objavljeno 2002. 

“vjernici laici ne mogu se nipošto odreći sudjelovanja u ’politici’, to jest u mnogostrukom i raznovrsnom gospodarskom, društvenom, zakonodavnom, upravnom i kulturnom djelovanju koje teži suvislom i institucionalnom promicanju općeg dobra”, što uključuje promicanje i obranu dobara, kao što su javni red i mir, sloboda i jednakost, poštivanje ljudskog života i okoliša, pravednost, solidarnost, itd.

Papa Franjo, u domu sv. Marte početkom godine 2020.: 

“Budite hrabri kršćani, usidreni u nadi i sposobni izdržati u mračnim trenucima. Lijeni kršćani, kršćani su koji nemaju želje ići naprijed, kršćani koji se ne bore da se stvari promijene, za nove stvari, za stvari koje bi nam svima činile dobro kad bi se promijenile. Oni su lijeni, 'parkirani' kršćani: za njih je Crkva dobro mjesto za parkiranje. Treba nam hrabrost da idemo naprijed i izdržimo. Hrabri kršćani možda griješe, ali svi mi griješimo. Oni koji idu naprijed rade pogreške, dok se čini da oni nepomični ne rade greške. 

Postavimo si pitanje: kakav sam? Kakav je moj život vjere?”

Lordan Ljubenkov