MICHELLE MORAN IZ MEĐUNARODNE SLUŽBE KATOLIČKE KARIZMATSKE OBNOVE »Plod obraćenja jest dopiranje do drugih ljudi«

Michelle Moran, bivša predsjednica Međunarodne službe katoličke karizmatske obnove u Vatikanu (International Catholic Charismatic Renewal Services), gostovala je u Hrvatskoj na seminaru »Vatra?« koji već nekoliko godina organizira »Dom molitve«, a na povratku iz Slavonskoga Broda svratila je i u zagrebački Botinec, gdje je sudjelovala na susretu molitvene zajednice »Nanovo rođeni« te je održala predavanje o tome gdje je milost katoličke karizmatske obnove najjača, obrazloživši je kroz tri ključna elementa – brojčani rast, zrelost i poslanje.

»Postoji 120 milijuna ljudi u svijetu koji tvrde da su imali iskustvo sile Duha Svetoga u doticaju s karizmatskom obnovom. No karizmatska obnova nije pokret poput ostalih pokreta, nemamo zemaljskoga osnivača, nemamo članstva. Bolji opis je ‘struja milosti’, kako Papa opisuje, jer nismo zatvoreni pokret i plodovi karizmatske obnove trebali bi biti plodovi za cijelu Crkvu.«

Predstavljajući se, Michelle Moran je rekla: »Nisam odrasla u katoličkoj ni kršćanskoj obitelji. Početak moga obraćenja bio je susret na ulici s religijskom sektom Hare Krišna i od tada se u meni postavilo pitanje o Bogu. Toga ljeta 1976. godine bila sam u kršćanskom kampu, susrela sam se s mladim karizmaticima. Predala sam svoj život Isusu i doživjela sam krštenje u Duhu Svetom. Imala sam 16 godina i zapravo nisam ništa znala, ali to je bio početak moga putovanja vjere i obraćenja. Uvijek kažem da je moje obraćenje bilo obraćenje Isusu, ali u sklopu ranih dana karizmatske obnove. Tako da sam cijeli život živjela u tom kontekstu: obraćena Isusu, u Katoličkoj Crkvi i u milosti karizmatske obnove.«

Na upit zašto misli da je karizmatski pokret, kao najveći pokret u Katoličkoj Crkvi s više od 120 milijuna članova, toliko uspješan, odgovorila je: »Postoji 120 milijuna ljudi u svijetu koji tvrde da su imali iskustvo sile Duha Svetoga u doticaju s karizmatskom obnovom. No karizmatska obnova nije pokret poput ostalih pokreta, nemamo zemaljskoga osnivača, nemamo članstva. Bolji opis je ‘struja milosti’, kako Papa opisuje, jer nismo zatvoreni pokret i plodovi karizmatske obnove trebali bi biti plodovi za cijelu Crkvu. Ne pokušavamo toliko izgraditi naš pokret, nego je to djelo Duha koji donosi obnovu u cijelu Crkvu.

Mi smo ‘rođeni’ tek 1967. godine. Treba neko vrijeme da nešto bude razvijeno, treba neko vrijeme kako bismo nešto uopće i razumjeli. Sretni smo da su ti prvi ‘pioniri’ karizmatske obnove još uvijek živi, oni nam mogu reći da u tim prvim godinama oni nisu razumjeli ništa. Kad Bog čini nešto novo, treba vremena da to razumijemo. Onda treba početi raditi s novom stvari, što zahtijeva vremena. Drugim riječima, tek smo na početku onoga što Gospodin traži od nas da činimo. Teologija o tome razvija se u zadnjih 50 godina, a Crkva potvrđuje sve fenomene koji se pojavljuju: molitvu u jezicima, ozdravljenja, čudesa. To za Crkvu zapravo nije ništa novo.«

Dosad je surađivala s trojicom Petrovih nasljednika, a na pitanje kako oni gledaju na karizmatski pokret odvratila je: »Katolička karizmatska obnova ima ured u Vatikanu koji smo preuzeli na poziv sv. Ivana Pavla II. – mislim da to već nešto govori. Jedna od stvari koju je on rekao za obnovu jest: ‘Dijelite duhovnost Pedesetnice’, i izdvojio je četiri stvari: molitva, svetost, zajedništvo i poslanje. Zatim, papa Benedikt XVI. snažno je govorio o važnosti koju obnova donosi u Crkvu u podsjećanju na darove Duha Svetoga. Poruka pape Benedikta: ‘Širite kulturu Pedesetnice’ osobito se uklapa u njegov pogled na Crkvu, osobito s njegovom namjerom za Europu. On je poticao obnovu na promjenu društva u kojem živimo. Vidio je plodnost nečega u obnovi što bi moglo pomoći Europi koja gubi svoje kršćansko naslijeđe. Također, imala sam povlasticu susresti se s papom Franjom više puta. Mislim da je razlika u tome što je on imao iskustvo iz prve ruke u Buenos Airesu. Tako da on poznaje obnovu iznutra. Kad se zna nešto iznutra, pristupa se tomu na malo drugačiji način. Poznaje nas, razumije nas i možda nas na taj način može izazvati na malo više.«

»Nije cilj brojčano proširiti karizmatsku obnovu, nego Crkvu, a u vas i zajednica i župa rastu. Poručila bih upravo ono što papa Franjo poručuje. Karizmatska obnova u Hrvatskoj treba ozbiljno shvatiti svoj poziv, služiti Crkvi, zauzeti svoje mjesto i ispuniti misiju – obnoviti Crkvu u Hrvatskoj, a samim tim i u svijetu.«

Govoreći pak o karizmatskim zajednicama u Hrvatskoj, istaknula je: »Nisam toliko upućena u cijelu situaciju karizmatske obnove u Hrvatskoj, ali je lijepo vidjeti mlade ljude koji se obraćaju i koji su sposobni rasti u zrelosti. Često vidimo kratkotrajna obraćenja jer ljudi ne puste korijene i nemaju zdrave temelje. Jako je važno imati dobro vodstvo, dobre svećenike koji će usmjeriti i ohrabriti ljude. Svaka zajednica koja pomaže Crkvi da raste i bude jača jest prekrasan blagoslov i pokazatelj zrelosti, stoga mi je ohrabrenje vidjeti takvo što u Botincu. Karizmatski pokret ne nastoji pribaviti ljude za sebe, nego za Crkvu. Nije cilj brojčano proširiti karizmatsku obnovu, nego Crkvu, a u vas i zajednica i župa rastu. Poručila bih upravo ono što papa Franjo poručuje. Karizmatska obnova u Hrvatskoj treba ozbiljno shvatiti svoj poziv, služiti Crkvi, zauzeti svoje mjesto i ispuniti misiju – obnoviti Crkvu u Hrvatskoj, a samim tim i u svijetu.«

Na upit kako se može znati dosiže li se zrelost odgovorila je: »Rekla bih da je ključan onaj trenutak kada prestanemo biti sljedbenici i izvršitelji te postanemo učenici. Poziv učenika jest druge učiniti učenicima. Plod obraćenja jest dopiranje do drugih ljudi, ne samo brojčani rast, nego i formiranje osoba i širenje struje milosti. Opasnost je biti zatvorena grupa, zrelost je otići dublje i privesti ljude Bogu. Jako je važno da učenik postane takav vođa, svi smo na to pozvani.«

Izvor: Glas Koncila