Oasis in tempore, 07.08.2024. - fra Hrvatin Gabrijel Jurišić

Urednik i voditelj: Petar Jurčević
Gost: fra Hrvatin Gabrijel Jurišić
Tema: Od “diktature proleterijata” do hrvatske slobode - uvijek zahvalan

Rodio se daleke 1934. godine u Baškoj Vodi, u vrijeme kad mu je otac bio utamničen. Razlog: on je s prijateljima mačku na rep vezao trobojnicu. Djeca su za mačkom potrčala. Odmah su nastupili jugoslavenski žandari „braneći“ državni poredak. Prestrašeni se mačak popeo na visoko stablo. Svi su ga gledali, ali ga nisu mogli uhititi, a hrvatski se barjak u malomu primorskom mjestu slobodno vijorio… Stoga je dječak na sv. krštenju dobio ime Hrvatin po poznatom knezu Donjih krajeva. Svećenik je želio da dečko dobije i kršćansko ime Bože. Završio je osnovnu školu u rodnom mjestu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju i Zagrebu, stupio je u Franjevački red na otočiću Visovcu (1951.) i uzeo redovničko ime Gabrijel (Božja snaga) koje mu i dolikuje, jer odiše snagom punine života. Poslije mlade mise (19. 7. 1959.) nije dugo djelovao u župnom pastoralu, nego je poslan na studij u Zagreb i kad je diplomirao imenovan je profesorom grčkoga i latinskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju (1966.-2004.). Puno je talenata fra Gabrijel dobio na dar od Boga, a on ih je uistinu upotrijebio na najbolji mogući način. Svoj život stavio je u ruke Boga i cijeli život slušao glas savijesti. Dok smo razgovorali u malenoj prostoriji franjevačkog samostana, na zidu, poviše stola, visjele su slike: fra Ante Antića i kardinala Alojzija Stepinca. Imao je sreću da upozna svetoga redovnika fra Antu Antića. Zapamtio je za vrijeme školovanja u Zagrebu njegovu riječ: „Brate moj, prvo budi normalan čovjek, a potom kršćanin, redovnik i svećenik!“ Iznio nam je fra Gabrijel puno zanimljivosti vezanih za Gospu Sinjsku i Alku, kao i o fra Pavlu Vučkoviću i njegovu dolasku u Sinj s Hrvatima iz Rame, Livna i Duvna. Na dar smo dobili zbornik „Kačić“ s predavanjima sa simpozija „Sveti Franjo u Hrvatskoj 1212. godine.“ Spomenuo je i fra Ivana Markovića, hrvatskoga teologa i crkvenog povjesničara, koji je napisao daleke 1897. godine knjigu „Slaveni i pape“ na talijanskom jeziku (prevedena je na hrvatski). Sinjanima je najdraža njegova knjiga „Sinj i njegovo slavlje“, za koju on sâm kaže: „Baš stoga, da mu se spomen ne zatre, sastavio sam ovu malu spomen-knjigu. Ona će u isti mah sadržati kratku povijest našega mjesta; pa stoga se još više nadam da će svaki od vas rado nju imati, jer je sramota ne znati stvari svoga zavičaja, ma koliko ovaj malen, a one sićušne bile.“ Naš sugovornik nije zaboravio ni svoga profesora dr. fra Antu Jadrijevića koji je bio teolog, bibličar, arheolog, povjesničar, prevoditelj, poznavatelj klasičnih i živih jezika, divni čovjek, uzorni redovnik i svećenik. Napisao je za života samo jednu pjesmu u čast Čudotvorne Gospe Sinjske, koja je i postala Gospinom himnom. Dobro je učenik zapamtio riječi svoga profesora fra Ante: „Vjera i razum su jedno. To su dva potoka, a izvor im je sâm Gospodin Bog!“ Mi smo došli da čujemo što više o fra Gabrijelu, a on je veći dio vremena govorio o drugima, pa nam je tako ukazao i na značaj fra Andrije Kačića Miošića na razvoj hrvatskog jezika i književnosti. Posebno je naglasio iz Kačićeve „Pismarice“ misli kojima ističe vrijednost jednoga naroda, kulture, povijesti i jezika, utvrđuje snažnu kolektivnu svijest, narodnu samosvijest. Ukratko: jedan narod, jedna vjera, jedan teritorij. Opjevao je brojne svece i hrabre junake, i to štokavskom ikavicom u narodnom desetercu. Time je ne samo budio nacionalnu svijest, nego i stvarao hrvatski književni jezik, što je utjecalo i na Ljudevita Gaja. Njegovo djelo „Razgovor ugodni“ objavljeno je u preko 70 izdanja, a neke su pjesme prevedene na 14 europskih jezika. Posebno je utjecao na Bugare, Srbe, Albance, Makedonce i druge narode. Od 1974. godine fra Gabrijel je urednik zbornika „Kačić“, a uredio je i preko 80 drugih svezaka te napisao brojne znanstvene i popularne članke. Iako, jednostavan i skroman, pravi fratar iz naroda i za narod, vršio je i neke druge službe: ravnatelj Gimnazije i Sjemeništa, definitor i vikar Provincije Presvetog Otkupitelja, generalni vizitator Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i Provincije Sv. Križa Bosne Srebrne. Bio je član Nadbiskupijskoga svećeničkog vijeća, Plenarnoga vijeća Provincije Presvetoga Otkupitelja, Matice hrvatske, Hrvatskog arheološkog društva, Hrvatskoga mariološkog instituta, dopisni član Papinske međunarodne marijanske akademije (Rim), Hrvatskog žrtvoslovnog društva i još nekih udruga. Dobitnik je nekih nagrada i priznanja, npr. Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi (1998.), Nagrade Grada Sinja za životno djelo (2003.), Županijske nagrade za životno djelo (2014.) i spomenute Nagrade „Don Frane Bulić“ (2019). Hrvatsko društvo katoličkih novinara je o Svjetskom danu sredstava društvenih komunikacija, u srijedu 15. svibnja 2024., u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, dodijelilo nagradu za životmo djelo.