Darovi za zajednicu - Darovi Duha Svetoga izgrađuju zajednicu

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 18, 1-28

Pavao u Korintu

¹Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. ²Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je ³i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. ⁴Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke.
⁵Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. ⁶Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: »Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima.« ⁷I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge. ⁸A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se.
⁹Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: »Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! ¹⁰Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.« ¹¹Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.

Pavao pred prokonzulom Galionom

¹²Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu ¹³i rekoše: »Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.« ¹⁴Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: »Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; ¹⁵je li pak raspra o riječi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac.« ¹⁶I otpremi ih iz sudnice. ¹⁷A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario.

Povratak u Antiohiju

¹⁸Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. ¹⁹Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uđe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. ²⁰Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, ²¹nego se oprosti: »Još ću se«, reče, »vratiti k vama, bude li Božja volja.« I otplovi iz Efeza.
²²Kad stiže u Cezareju, uziđe pozdraviti Crkvu pa onda siđe u Antiohiju.

V. PAVLOVO TREĆE MISIJSKO PUTOVANJE

²³Neko se vrijeme zadrža pa onda ode i zareda galacijskim područjem i Frigijom utvrđujući sve učenike.

Apolon u Efezu

²⁴Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. ²⁵On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. ²⁶Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji.
²⁷A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti ²⁸jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist.

Izvor: https://biblija.ks.hr/

Darovi za zajednicu

Darovi Duha Svetoga izgrađuju zajednicu 

Allan Panozza 

1. Darovi Duha Svetoga izgrađuju zajednicu
2. Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u jedinstvu
3. Darovi Duha Svetoga moraju djelovati u ljubavi 

U subotu 30 svibnja 1998. našao sam se među skoro 250.000 ljudi okupljenih u Rimu na trgu Sv. Petra, da bih sudjelovao na Susretu Svetog Oca s Crkvenim pokretima i novim zajednicama. Mnoštvo je ispunjalo Trg Svetog Petra i Via della Conciliazione, i ovo more ljudi koje se gubilo s pogleda očiju okupilo se oko Kristovog zamjenika na zemlji. Zaključio sam, da ako dolazimo iz raznih krajeva svijeta, a i čuo sam oko sebe razne jezike, da u ovom skupu činimo dio jedinstvenog Tijela Kristova. Postali smo zajednica vjernika, ujedinjeni zajedničkom vjerom u Isusa i pomazanjem Duha Svetoga. 

Darovi Duha Svetoga izgrađuju zajednicu 

Dar jezika 

Jedan dar Duha Svetoga koji snažno uzdiže izgradnju zajednice je dar jezika. Rečeno nam je da apostoli i drugi okupljeni u Cenacolu prigodom Pedesetnice "počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti" (Dj 2,4), i tako bijahu optuženi od nekih da su previše popili slatkog vina. Sveti Petar se usprotivio optužbama govoreći: "Nisu ovi pijani, kako vi mislite" (Dj 2,15). Oni su zapravo iskusili dar glosolalije, slavili su i hvalili Gospodina jezikom Duha Svetoga, koji je kao fenomen opće nazvan kao "dar jezika". I dan danas smo naviknuti na očitovanje ovog dara tijekom molitvenih susreta i karizmatskih okupljanja. Ma koliko brojne bile okupljene različite narodnosti, nesposobne da komuniciraju između sebe zbog različitosti jezika koji govore, kada se počne slaviti Gospodin u jezicima, dobije se jedinstveni molitveni jezik, zajednički svima, koji Svemogući Bog poznaje dobro. 

Dar proroštva 

Jedan drugi dar Duha Svetoga je dar proroštva. Često, tijekom molitvenih susreta, neka osoba izgovori riječ primljenu od Gospodina, koristeći nepoznati jezik. Budući da sudionici nisu u stanju razumjeti što je rečeno, Gospodin nadahnjuje istu osobu, što je najvjerojatnije, ili neku drugu da navijesti tumačenje poruke na zajedničkom jeziku. Može se dogoditi da cjelovita poruka bude tumačena od dvije ili tri osobe, od kojih svaka dobije različiti dio proroštva prema nadahnuću Duha Svetoga. Često poruka počinje izrazom "Narode moj", (a ovo je) stoga što Gospodin ne želi da slušamo kao pojedinci, nego svi zajedno, da učinimo našom Riječ i tako budemo jedinstven narod. Sveti Pavao je precizan, u poslanici Korintskoj crkvi glede dara proroštva, kada tvrdi da tko koristi ovaj dar koristi ga za izgradnju zajednice. (usp. 1 Kor 14,4). 

Dar ozdravljanja 

Sljedeći veliki dar koji nalazimo izražen u zajednici je dar ozdravljanja. Možemo samo zamisliti kakav je učinak imalo ozdravljenje Petrove punice na zajednicu okupljenu u njenoj kući, (usp. Mk 1,29-31); ili ozdravljenje gubavca na narod (usp. Mk 1,40-45), te također onog paralitičara spuštenog kroz krov od prijatelja (usp. Mk 2,1-12). 

Vjera ovih zajednica biva neposredno potkrijepljena (ojačana) i rečeno je da "Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima" (Mk 1,45). Sjetio sam se jednog molitvenog susreta kojemu sam bio nazočan, a koji se održao u jednom seocetu gdje su se svi poznavali međusobno. Jedan je stanovnik ušao šepajući s vidno upaljenom petom i tako natečenom da nije mogao obući cipele. Dok smo molili za razne potrebe stanovnika, ovaj čovjek je čudesno ozdravio. Počeo je plesati i skakati tamo i ovamo s velikim emocijama, pokazujući svima petu sada potpuno zdravu. Nije bilo ni traga upale koja je nestala prije nekoliko trenutaka i na čijem su mjestu ostala samo tri tanke bijele crte. Prijatelji i stanovnici mjesta su ostali začuđeni i počeli su svi slaviti i zahvaljivati Gospodinu za ono što je učinio među njima. Bijaše to čudesan primjer kako je dar ozdravljanja dan za cijelu zajednicu, rušeći tako pregrade koje su razdvajale braću i sestre i ujedinjujući ih u samo jedno tijelo, usredotočeno na nazočnost i snagu Isusovu. 

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)