Gorjeti ili izgorjeti?

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 5, 21b - 42

Apostoli pred Vijećem

²¹Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. ²²Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: ²³»Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo.«
²⁴Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. ²⁵Nato netko pristigne i dojavi im: »Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.« ²⁶Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede – ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.
²⁷Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: ²⁸»Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«
²⁹Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! ³⁰Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. ³¹Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. ³²I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«
³³Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. ³⁴Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu ³⁵pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. ³⁶Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. ³⁷Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. ³⁸I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ³⁹ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga ⁴⁰pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. ⁴¹Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. ⁴²I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.

Gorjeti ili izgorjeti?

Charles Whitehead 

"Ne silom, niti snagom, već duhom mojim!…"(Zah 4, 6). 

Svaki voditelj žarko žudi gorjeti po Božjem Duhu Svetom, no nažalost mnogi od nas danas su vjerojatnije izgorjeli i iscrpljeni. Zašto je to tako? Sigurno to nije Božji plan, učiniti njegove voditelje toliko umorne i iscrpljene tako da oni počnu ozbiljno griješiti, padaju u grijeh, postaju nesposobni, i na taj način daju malo plodova. Gdje smo pogriješili kada smo tako sigurni da smo čuli gdje nas Bog zove u vodstvo, i gdje je pogriješio sav taj vjerni narod koji je prihvatio i potvrdio naše vodstvo? Naravno mi možemo pogriješiti, no to nije uobičajeni odgovor na moja pitanja. Problem je taj što vođe često počnu vjerovati da smo mi spasitelji svijeta i da mi trebamo sve preuzeti na sebe jer da ni na koga drugog ne možemo računati da će to učiniti kako treba. Tada počinjemo vjerovati u našu vlastitu snagu i sposobnost, a ne u Božju providnost i moć kroz njegovog Svetog Duha. Kada počnemo tako razmišljati stavljamo sebe i one koje vodimo u rizik odmicanja od Božjih planova i ciljeva. Kao što je sv. Pavao izrazio u Galaćanima 3,1-5: "O nerazumni Galaćani!… Jeste li tako nerazumni da počinjući s Duhom sad svršavate s tijelom? …". Početak vjerovanja u našu vlastitu snagu i sposobnost ponovno nas brzo vodi kraju života u Duhu, i početku izgaranja. Kako možemo ovo izbjeći? 

MOJ ODNOS S BOGOM

"Dođite k meni…" (Mt 11, 28) 

Najvažnija stvar za svakog voditelja je biti potpuno podložan Gospodinu. To znači biti vjeran u našem moljenju, u našem čitanju Biblije, u našem sakramentalnom životu, i našem prihvaćanju onih koje je Crkva postavila u zakonski autoritet iznad nas. Te stvari su još mnogo više važnije ako želimo biti zapaljeni Duhom, nego li seminari (tečajevi), sastanci, planovi, tehnike, ili dobre ideje. Da smo i najzaposleniji ljudi na svijetu, zanemarimo li svoj odnos s Bogom sigurno ćemo pasti. To je jednostavno istina – svi to znamo – ali nekako u iscrpljujućim životima koje vodimo, tako lako to možemo zaboraviti, s tužnim posljedicama. Kršćansko vodstvo ne podrazumijeva vježbanje moći – već imati dobro rasuđivanje, dar raspoznavanja. Ono ne znači popularnost – već vjernost onomu što Bog traži od nas. Ono ne znači imati značajnu i snažnu službu – nego biti osoba koja moli. Evo nekoliko pitanja za svakoga od nas da o njima razmislimo: 

• Kako bih ja opisao moj odnos s Gospodinom?
• Provodim li dobro kvalitetno vrijeme u molitvi i slušanju Njega?
• Osiguravam li vrijeme za molitvu pred Presvetim Sakramentom, za klanjanje, za euharistiju?
• Hranim li se Biblijom i učenjem Božjih putova?
• Imam li iskusnu osobu da me vodi i pomaže mi u duhovnom rastu?

Podsjećajući nas na ove jednostavne potrebe, neću promatrati neke praktične stvari koje bi morali činiti kako bi izbjegli da izgorimo u prekomjernom radu. 

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)