Gorjeti po Duhu

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 7, 1-30

Stjepanova besjeda

¹ Veliki svećenik upita: »Je li to tako?« ² Stjepan odgovori: »Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, ³ i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati.
⁴ On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. ⁵ U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. ⁶Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. ⁷Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. ⁸Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika.«
⁹»Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim ¹⁰te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. ¹¹Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naći hrane. ¹²Kad Jakov doču da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. ¹³Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. ¹⁴Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. ¹⁵Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci naši. ¹⁶Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu.«
¹⁷»Kako se bližilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se ¹⁸dok ondje ne zavlada drugi kralj, koji nije poznavao Josipa. ¹⁹Lukav prema rodu našemu, tlačio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. ²⁰U taj se čas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj, ²¹a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina. ²²Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i djelima.«
²³»Kad mu bijaše četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove. ²⁴I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipćanina. ²⁵Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. ²⁶Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: ‘Ljudi, braća ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?’ ²⁷Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi riječima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? ²⁸Kaniš li ubiti i mene kao što si jučer ubio onog Egipćanina? ²⁹Na te riječi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina.«
³⁰»Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.

Izvor: https://biblija.ks.hr/

Gorjeti po Duhu

Charles Whitehead (Prilog oblikovanju vodstva)

PRENOŠENJE VODSTVA NA DRUGE (USTUPANJE) 

"Bolje je dvojici nego jednome…" (Prop 4, 9). 

Mnogi od nas se protive prenošenju vodstva na druge (ustupanju vodstva drugima). Izgleda da vjerujemo kako sami možemo sve bolje, no istina je kako možemo postići puno više kao tim nego sami. Bolje je uvježbati deset ljudi, nego sam raditi posao za deset ljudi, ali naravno teže je to učiniti i duže traje. Ipak svaki vođa treba obučiti, uvježbati druge. S ovim se ne samo izbjegava izgaranje, već se i omogućuje drugima da koriste svoje darove i da rastu u njihovom području služenja i službi. Evo nekih izgovora koje ljudi često daju za ne prenošenje zadaća drugima – koliko njih se odnosi na tebe? 

• Nitko ne može to učiniti tako dobro kao što ja mogu.
• Previše vremena oduzima to objasniti nekome drugom.
• Bolje funkcionira po mom.
• U prošlosti sam bio prečesto razočaran.
• Nitko drugi to ne želi učiniti i osim toga to je moja odgovornost.
• Volim držati kontrolu u svemu.
• Mora biti ispravno. Ne mogu priuštiti nikakve greške.
• Nemam vremena da pratim što oni rade.
• Ljudi očekuju od mene da učinim sve jer sam ja vođa.

Ovdje napiši svoje vlastite izgovore – možda imaš neke nove! 

Ni jedan od ovih izgovora nije prihvatljiv i svi oni samo čine pritisak na tebe kao vođu. Možemo izbjeći stres i izgaranje sa prenošenjem zadaća na one oko nas koji su ih sposobni izvršiti. To će nas zadržati da koncentriramo naše napore na važnije stvari koje nam je Bog povjerio da ih učinimo. 

Ako želimo GORJETI PO DUHU SVETOM moramo dobro brinuti o našem odnosu s Gospodinom. Apsolutno nema nadomjeska za to. Zatim moramo voditi računa da izbjegnemo IZGARANJE tako što ćemo biti sigurni da znamo prioritete koje nam je Gospodin dodijelio, te dajući za to svoje vrijeme i energiju. Nemoj upasti u zamku uzimajući previše stvari na sebe koje nisu tvoj prioritet, iako one štoviše sve mogu biti veoma dobre ili važne. Potrudi se povjeriti i pitati za pomoć, jer će to poticati inicijativu i rast kod drugih. Nikad ne zaboravi da mi nismo spasitelji svijeta. Samo je jedan Spasitelj, Isus Krist, i on nas poziva da s njime djelujemo koristeći darove i moć koju nam on daje. Ako moramo izbjeći izgaranje nikad ne smijemo zaboraviti slijedeće: 

" Ne silom, niti snagom, već duhom mojim! – riječ je Jahve nad Vojskama".

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)