Kako mi trebamo koristiti darove

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 17, 1-15

U Solunu. Spor sa Židovima

¹Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. ²Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. ³Tumačio je i izlagao: »Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem.« ⁴Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.
⁵Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. ⁶Kako ih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: »Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. ⁷Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj – Isus.« ⁸Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli ⁹te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše.

Nove poteškoće u Bereji

¹⁰Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. ¹¹Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Riječ sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma da li je to tako. ¹²Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grčkih žena i muževa.
¹³Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu. ¹⁴Braća tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje. ¹⁵Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu.

Izvor: https://biblija.ks.hr/

Kako mi trebamo koristiti darove

Peter Thompson

U Katekizmu Katoličke Crkve № 2003: Da su ove karizme (blagonakloni darovi) koja god im bila narav, katkada i izvanredna, kao što je dar čudesa ili jezika – karizme su usmjerene na posvetnu milost, a cilj im je opće dobro Crkve. One su u službi ljubavi koja izgrađuje Crkvu. Zbog toga moramo stalno biti svjesni o našim osobnim motivima kada tražimo da nas Bog iskoristi u korištenju ovih darova i karizmi. Svatko od nas je podložan svojoj grešnoj naravi, svojoj požudi. Tu je i opasna oholost i samouzdizanje kada nas Bog koristi, tako da moramo, poput Apostola da usredotočimo svoje zahvale na Boga i da samo Njemu damo slavu. Mi smo slabi na zavodljivost oholosti tako da je od životne važnosti ostati ponizan u srcu i u mislima ali radujući se činjenici da nas Bog u Njegovoj ljubavi i milosrđu prema svojoj djeci rado koristi da ozdravi bolesne, ohrabri očajne, navjesti Evanđelje, oslobodi one u sužanjstvu i čini svako djelo Božje.

Sjećam se mudrog savjeta našeg svećenika misionara u misiji u Zapadnoj Africi. Na početku jedne Mise on nas je sve u timu podsjetio da smo beskorisni i da trebamo držati svoje oči uperene na Isusu. Da bi vidjeli silu Božjeg djelovanja moramo ostati bliski Isusu. Mene su poslali prije glavnog tima da pripremim put sa još jednim bratom u Kristu. Kada smo stigli, saznali smo da te večeri treba da govorimo pred masom od 5 000 ljudi. Prateći govore, ples, manje igrokaze, zamoljeni smo da služimo narodu. Bilo je tu roditelja koji su držali svoju bolesnu djecu moleći za Božju ozdravljujuću ruku. U trenutku panike osjećao sam se potpuno beskorisno. (i bio sam beskoristan) Potpuno sam zaboravio upute od tog jutra: „Drži svoje oči na Isusu.“ Pobjegao sam od mase i kada sam bio sam u svojoj sobi u razgovoru sa Isusom ispovjedio sam svoje pomanjkanje povjerenja u njega. Uprskao sam Gospodine! Da, sine moj, ali ja ću ti dati još mnogo više prilika. To je bila lekcija koju sam naučio ali mi je pomoglo da shvatim da sam ja samo mala posuda u ruci Božjoj i da me On može koristiti na način na koji On želi. Sve na slavu Božju i u službi ljubavi za Njegov narod kada god i gdje god On odluči. 

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)