Kršteni u Duhu, više od jedanput?

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 17, 16-34

Pavao u Ateni

¹⁶Dok ih je u Ateni iščekivao, ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren. ¹⁷Međutim, raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. ¹⁸Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: »Što bi htjela reći ta čavka?« Drugi pak: »Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove.« Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće.
¹⁹Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: »Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? ²⁰Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti.«
²¹Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti.

Pavlova besjeda pred Areopagom

²²Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: »Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. ²³Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.«
²⁴»Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; ²⁵i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve. ²⁶Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova ²⁷da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. ²⁸U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod!«
²⁹»Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.«
³⁰»I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate ³¹jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.«
³²Kad čuše »uskrsnuće od mrtvih«, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tom slušati!« ³³Tako se Pavao povuče od njih. ³⁴Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.

Izvor: https://biblija.ks.hr/

Kršteni u Duhu, više od jedanput?

Kako bi dobili odgovor na ovo pitanje razmotrimo slučaj Marije, Isusove Majke koja je zajedno s učenicima u Jeruzalemu molila „jednodušno“ za silazak Duha na Pedesetnicu. (Dj 1,14). U katehezi o ovom odlomku (28. svibnja 1997.) Papa Ivan Pavao II. je istaknuo kako je Duh Sveti već počivao na Mariji prije mnogo godina tijekom Navještenja njenog božanskog majčinstva. Pošto je već iskusila dar Duha Svetoga, sada u gornjoj sobi, „bila je u stanju cijeniti *ovaj dar više nego bilo tko drugi.“ Uistinu, njeno iskustvo do tog vremena „učinilo je da žarko čezne za dolaskom Duha“. Ipak je, kako Papa kaže, molila „u dubokoj povezanosti s Apostolima (i drugima) za dar Duha za sebe i za zajednicu“. Zašto njoj treba dar Duha kada je već bila ispunjena Njime? Kao prvo, Papa ističe kako je bilo „prikladno da prvotno izlijevanje Duha na Nju bude ponovljeno i osnaženo“. Drugo, nekoliko tjedana prije toga, u podnožju križa, Marija je dobila novo poslanje: da bude Majka svim Isusovim učenicima - a takvo nešto traži obnavljanje dara Duha Svetoga.

Upućivanje Ivana Pavla II. na Mariju u gornjoj sobi nam pruža korisne temelje za razmatranje nečega što bismo mogli nazvati dopunskim krštenjem u Duhu.

Marija je znala cijeniti dar - više nego itko drugi

Mnogi ljudi kršteni u Duhu mogu posvjedočiti jedinstveni i neponovljivi susret s Duhom, onaj koji dijeli cijeli njihov život na „prije“ i „poslije“. U ovom smislu to je i jedinstven događaj kao što je Pedesetnica u vrijeme rane Crkve. Međutim, to ne isključuje mogućnost ponovnog dolaska Duha kakav se dogodio u ranoj Crkvi. (Dj 4,31). Sudeći po tome, možemo zamisliti kako je čitava perspektiva Blažene Djevice Marije bile duboko uvjetovana krštenjem koje je primila kao mlada djevojka u Nazaretu i plodom koje je donio taj Duh (Isus!) koji je osvijetlio cijeli njen život. Očito je Navještenje bilo najveće prije - i - poslije izlijevanje Duha svih vremena. Iz njene duboke zahvalnosti za ovo osobno iskustvo Marija moli sa „žarkom čežnjom“ za dolazak Duha u jednoj drugoj povijesnoj - epizodi-Pedesetnici. Svatko kršten u Duhu Svetomu je pripremljen osobnim iskustvom kako bi cijenio to neizrecivo i radosno iščekivanje Duha koji donosi nove promjene u životima.

Marija je žarko čeznula za onim što slijedi

Krštenje u Duhu tako jako jača želju osobe za Gospodinom da sva daljnja „traženja, molbe i kucanja“ postaju normalni suputnici u životu u Duhu. Prorok Izajija je pojasnio ovakvu vrstu potrebnosti kada je rekao „svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici“(Iz 50,4). Čežnja potaknuta u nama Duhom ne razočarava, jer „..sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima u skladu s voljom Božjom“ (Rim 8,27), tako da uistinu možemo računati s Božjom pomoći u ispunjenju Njegovog plana.

Isus također ukazuje na takvu dinamiku u Njemu Samome govoreći svojim učenicima kod samaritanskog bunara „Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo“ (Iv 4,34). Isusov život i služba ovise o moći Duha koji počiva na njemu kao stalno pomazanje. Kada Duh njeguje u nama žarku želju „da ispunimo Božje djelo“ to zahtijeva božansku pomoć na način koji mi ne možemo ni zamisliti - dolazeći iz duboke Božje tajanstvenosti. Potrebna nam je Božja snaga da obavimo Božje djelo, a ta snaga je Duh Sveti koji se izlijeva na nas! Bilo da ova iznimna moć dolazi neprestano ili u izljevima i povremenim strujanjima kroz naše živote, ona jeste nešto što „pripada Bogu“ i što nitko drugi ne zna „osim Božjeg Duha“ (1 Kor 2,11).

Marija je bila zabrinuta za buduće plodove

Volja je Božja da naš život u Duhu bude neizmjerno plodonosan, donoseći božanske plodove koji „ostaju“ (Iv 15,1-17). Jedini put plodonosnosti u ovom svijetu je stalna prisutnost Duha Svetoga koji djeluje iznutra. Najbolji način na koji možemo izraziti našu želju da donosimo plodove po Božjoj volji je stalna otvorenost Duhu Svetomu. Prije Pedesetnice Isus je rekao svojim učenicima da očekuju Duha koji de doći na njih u snazi (Dj 1,8). Djevica Marija ja bila s njima i, kao što kaže Papa Ivan Pavao II, ona predvodeći ostale u posvećenoj molitvi iščekivanja, očekujući plodonosnost njezinog idućeg poslanja - onog koji se nastavlja do danas. Neka svi mi, koji nastavljamo moliti kao što je ona molila, nikada ne posumnjamo u Božju spremnost da podari darove Duha bez obzira kakvo je osnaženje potrebno jer „On daje Duha bez mjere“ (Iv 3,34).

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)