Ljubav na djelu: Iscjeljenje

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 13, 13-41

U Antiohiji pizidijskoj

¹³ Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. ¹⁴Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotnji ušli su u sinagogu i sjeli. ¹⁵Nakon čitanja Zakona i Prorokâ pošalju nadstojnici sinagoge k njima: »Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!«
¹⁶Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: »Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! ¹⁷Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. ¹⁸Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji ¹⁹pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj ²⁰za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce – do Samuela proroka. ²¹Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. ²²Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. ²³Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. ²⁴Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. ²⁵A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’«
²⁶»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. ²⁷Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. ²⁸Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. ²⁹Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. ³⁰Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. ³¹On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.«
³²»I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima ³³Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. ³⁴Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. ³⁵Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. ³⁶David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, ³⁷a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. ³⁸/ ³⁹Neka vam dakle, braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! ⁴⁰Pazite da se ne zbude što je rečeno u Prorocima:

⁴¹Obazrite se, preziratelji,
snebijte se i nestanite!
Jer djelo činim u dane vaše,
djelo u koje ne biste vjerovali
da vam ga tko ispriča.«

Izvor: https://biblija.ks.hr/

Ljubav na djelu: Iscjeljenje

Christof Hemberger

Želim pisati o važnosti ljubavi i korištenju darova u našem svakodnevnom životu i služenju. Isus nas poziva da živimo život koji je usmjeren na srce puno ljubavi. Kada su Ga upitali za najvažniju zapovijed, odgovorio je: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, a bližnjeg svog kao sebe samoga“. Isus je jasno istaknuo da ljubav mora biti pokretač svega onoga što radimo. Najvažnija je prvenstveno ljubav prema Bogu. Naše djelovanje mora biti utemeljeno na povezanosti s Bogom. On zaslužuje svu ljubav i slavu. Trebamo živjeti i raditi s ovim ciljem: živjeti i raditi prema volji Njegovoj i samo Njemu dati slavu. Druga je ljubav prema bližnjemu koja nas treba pokretati. Lako je kada su nam odnosi s drugima neopterećeni, ili postaje složenije ako se nađemo u situaciji s nekim kojega ne poznajemo ili tko nam se ne sviđa. Treći vid ljubavi je ljubav prema samome sebi. Isus nas poziva da ne zanemarimo naše nutarnje biće. Naša služba i djelovanje ne smiju postati veći od potreba našega tijela, duha i duše! Svojim odgovorom o najvažnijoj zapovijedi Isus je istakao što znači živjeti prema Božjoj volji: Predaj svoju volju i odustani od svojih prava (ljubi Gospodina i Njegovu volju više od svega drugoga) i brini se za svoga bližnjega (što god to značilo u određenoj situaciji) kao i za sebe samoga! Da budem iskren - poznavajući sebe moram priznati da sam po tom načelu nastojao živjeti cijeli svoj život kao predani Kršćanin. Ali ne mogu niti nabrojati koliko puta sam morao shvatiti kako u tome ne uspijevam. Stoga postavljam pitanje: Kako možemo živjeti po ovako visokom idealu? Kako možemo ispuniti Isusove zapovijedi u svakidašnjem životu? Sigurno ne svojim snagama, moći i sposobnostima! Ne možemo i nećemo uspjeti sami već po Duhu - Sam Bog nam nudi Svoju pomoć izlijevajući Svoga Duha i karizme na naše živote!

Karizme nam nisu dane kako bi nam učinile život ugodnijim niti su nagrada od Boga jer je netko veoma skromna ili duhovna osoba. Oni su dani na izgradnju Božjeg Kraljevstva. A znamo: Kraljevstvo Božje je sve o ljubavi jer Kralj je Ljubav. Stoga, darovi su dati da služe Ljubavi. Ne zaboravimo ovu jednostavnu istinu. Na primjer dar iscjeljenja nije dan jer je netko postigao veću razinu svetosti - niti je dar tumačenja jezika znak vrsnih učenika! Dani su na korištenje u poslušnosti Božjoj volji. Kao ponizni sluga volji Božjoj možeš razumjeti poštivanje i ljubav učenika prema našem Gospodinu. Samo kao takve ponizne sluge Božje volje možemo pokazati svoje poštivanje i ljubav prema bližnjemu - tko god da to bio i u bilo kojem trenutku u našem životu. Ovdje želim jasno istaknuti: Nitko osim Boga samoga ne može uistinu pogledati u naše srce i ne može „pročitati“ i vidjeti našu istinsku namjeru. Da li je to zato da bi dao slavu Bogu i da pokažem ljubav ljudima oko sebe ili je to zato da predstavim sebe kao „dobrog Božjeg učenika/ voditelja/čovjeka? Da li je to zato što sam poslušan i ponizan ili pak želim pokazati kako sam obdaren? Volim li i poštujem druge ili se samo želim dobro osjećati jer činim neko dobro djelo? Pokazuje li se ljubav na djelu ili se samo otkriva moja ljudskost? Svi smo pozvani tražiti Njegovu volju i živjeti prema Njoj. Pretpostavljam da to svi znamo već u svom srcu. Ipak se često upitam: “Što me je dovelo do ovakve odluke“? Jesam li to bio ja i moja htijenja ili se uistinu pokazala ljubav na djelu? Je li to bilo istinsko djelo ljubavi u određenoj situaciji? Je li to bila istinska riječ ljubavi u tome trenutku? Je li bolje pristupiti osobi ili ostati po strani? Je li bolje ovo ili ono? Darovi razlučivanja, mudrosti i spoznanja postaju jako bitni odgovarajući na ovo pitanje. 

Da bi dopustili da ljubav postane djelatna u našim životima važno je usredotočiti se na dvije stvari: Prvo, tražimo ljubav! Usredotočimo se na ljubav prema Gospodinu svim srcem svojim, svom dušom i svom snagom svojom. On je „veliki Ja jesam“ i Emanuel, „Bog s nama“. On zaslužuje svu vašu ljubav i čast, ako ništa onda samo zato jer On je Ljubav. Usredotočimo se također na ljubav prema braći i sestrama, našoj obitelji, našim susjedima, kolegama, osobi koja sjedi u autobusu svakog dana, čovjeku koji stoji ispred nas u redu u trgovini i beskućniku koji se ne uklapa u naše društvo. Ponekad će to biti lako, ponekad neće. Sam Bog će izliti Svoju ljubav u naša srca - kako bi je mi mogli prenijeti na druge! Stoga je jako važno živjeti blisku i osobnu vezu s Bogom kada pokušavamo doprijeti do drugih i dijeliti ljubav i život s njima - možemo dijeliti istinsku ljubav samo ako smo primili istinsku ljubav.

Drugo, čeznimo za karizmama! Ne pokušavajmo iskazati ljubav svojim snagama ili na onaj način na koji mislimo da je ispravan. Tražimo volju Božju i koristimo se karizmama da bi je spoznali i ispunili! Budimo otvoreni Njegovom vodstvu, pratnji i ohrabrenju. I najvažnije od svega: budimo otvoreni Njegovoj ljubavi jer će to postati pokretač i stav našega srca! Duh Sveti nam nije dao karizme samo da radimo u okvirima Kraljevstva Božjega (iscjeljenje, znaci i čudesa, proroštvo, itd); on također daje karizme (razlučivanje, mudrost, itd) kako bi rasudili kako i kada se njima koristiti!

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)