Prakticiranje karizme proroštva

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 11, 1-30

Petar se opravdava u Jeruzalemu

¹ Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju ²pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: ³»Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« ⁴Onda započe Petar te im izloži sve po redu: ⁵»Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. ⁶Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. ⁷Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ ⁸Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ ⁹A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ ¹⁰To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«
¹¹»I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. ¹²A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. ¹³On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar;¹⁴on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’«
¹⁵»I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. ¹⁶Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ ¹⁷Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«
¹⁸Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«

Crkva u Antiohiji

¹⁹ Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. ²⁰Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. ²¹Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.
²²Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. ²³Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. ²⁴Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
²⁵Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. ²⁶Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.

Barnaba i Savao idu u Jeruzalem

²⁷U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. ²⁸Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. ²⁹Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji. ³⁰To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.

Izvor: https://biblija.ks.hr/

Prakticiranje karizme proroštva u Karizmatskoj obnovi

María José Cantos de Ortiz

"Sadržaj proroštva je Božja poruka za taj trenutak, i njegova svrha je da prosvijetli zajednicu, da utješi dajući mir i radost, da ohrabri, ojača, ispravi i potakne."

Proroštvo je Božja poruka, očitovanje Duha koje se treba koristiti za opće dobro, jer oni koji prorokuju izgrađuju, potiču i tješe zajednicu (1 Kor 12, 7; 14, 3). Može se izraziti kroz osjećaj, viziju (objavu) ili biblijski tekst.

U molitvenim skupinama u KKO imamo mnogo intervencija koje su nadahnute Duhom Svetim: ponekad, neki ljudi osjećaju poticaj Duha da svjedoče svoje iskustvo, da izreknu molitvu ili pročitaju tekst pod očiglednim Božjim vodstvom; drugi puta, primljena ideja, objava ili prosvjetljenje se priopćava drugima. Kada izgovaramo "proroštvo" mi upućujemo na priopćenja Gospodnja. Ona se mogu izraziti na jednostavan i izravan način, na primjer: "Ne bojte se, Ja sam s vama" …., kroz poruku u jezicima i njezino tumačenje, kroz proročko pjevanje ili kroz primljenu objavu.

U primanju proroštva, uključena su dva vida: osjećaj da nas Bog potiče da govorimo i prosvjetljenje uma da izrazimo poruku, to su vidovi koji se mogu očitovati jedan za drugim ili istovremeno. Osjećaj da nas Bog potiče ili vodi da govorimo može se očitovati u tjelesnim znakovima, kao što je pojačano lupanje srca, težina koja traje ili kao lagani poticaj da nešto kažemo. U svakom slučaju, uvijek moramo voditi računa o tome da niti jedan božanski poticaj nije za naše uništenje niti je izvan kontrole: "proročki su duhovi prorocima podložni" (1 Kor 14, 32). Po redoslijedu, prosvjetljenje uma se događa kroz ideje, riječi, rečenice koje nam padaju na pamet, vizije ili iznenadno nadahnuće. Ponekad osoba prima kompletnu poruku, ali je sasvim uobičajeno da osoba primi poruku onako kako je izgovori. Sadržaj proroštva je Božja poruka za taj trenutak, i njegova svrha je da pouči zajednicu, utješi dajući mir i radost, ohrabri, ojača, ispravi i potakne.

Iako je proroštvo Božja poruka, ono se daje preko osobe koja govori na poticaj Duha. Zbog toga se zahtijeva razlučivanje kako bismo znali da li je istinito. Što se osoba više preda Bogu, to će i poruka biti čistija i transparentna. Zato se dano proroštvo mora razlučivati unutar zajednice: "neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju." (1 Kor 14, 29). Kriteriji za razlučivanje se mogu grupirati, vodeći računa pri tom da Božja poruka mora imati "Kristov miomiris … miris života koji vodi u život" (2 Kor 2, 14-16). Allan Panozza uzima u obzir pet kriterija za razlučivanje istinskog proroštva: ono daje dobar plod; ono je u skladu sa Svetim Pismom; ono ohrabruje, poučava, potiče, ono donosi mir a ne strah; ono daje slavu Bogu i prorok je pod Božjim pomazanjem.

"Sadržaj proroštva je Božja poruka za taj trenutak, i njegova svrha je da prosvijetli zajednicu da utješi dajući mir i radost, da ohrabri, ojača, ispravi i potakne."

Kroz proces razlučivanja možemo jasno opaziti istinsko proroštvo, izvještačeno proroštvo i lažno proroštvo. Istinito proroštvo ima prethodno navedene atribute. Izvještačeno proroštvo se ne javlja često, ono obično – u nekim svojim dijelovima – proturječi onome što izražava Božja Riječ ili Crkveni nauk; izražava se agresivnim riječima ili riječima osude; njegove posljedice su negativne, a njegov plod je zabrinutost, ljutnja ili tjeskoba. 

Postoje situacije koje pokazuju naklonost izvještačenom proroštvu, kao što su: ljudi koji su bili u dodiru s okultnim, podjele u skupini, grešne situacije ili želja za izvanrednim karizmama. Lažno proroštvo nam priopćava poruku koja dolazi od osobe, poruku koja nastaje u mislima, osjećanjima i emocijama te osobe; to je poruka koja ničemu ne šteti, ali joj nedostaje sila i snaga i pomazanje koje dolazi od Boga. Konačno, također postoje poruke koje se daju kao proroštvo, ali u kojima je izmiješano ono što dolazi od Boga i ono što dolazi od osobe koja ga izgovara. Ovo se obično događa kada jedna osoba počne prorokovati. U ovom slučaju, ljudi koji su odgovorni za tu skupinu ili zajednicu moraju pripomoći tako da se ovaj dar pročisti u bratu ili sestri koji ga očituju.

Proroštvo je dar koji je sveti Pavao vrlo cijenio. "Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete." (1 Kor 14, 1). Ne prezrite ga, inzistira on u svojim poslanicama (Sol 5, 19-21), stoga ga moramo cijeniti i promicati u molitvenim skupinama dajući odgovarajuću pouku o tom pitanju, potičući, vodeći i pomažući braći i sestrama koji očituju imanje ovoga dara u sebi i njegov rast u sebi, ohrabrujući i poučavajući skupinu da s radošću prihvate i iskažu proroštvo koje se obično javlja u trenutcima prisjećanja, klanjanja, dugotrajne šutnje i nakon pjevanja u jezicima.

Konačno, moramo imati na umu da mora postojati neka vrsta vlasti kojoj se to proroštvo predaje; u molitvenoj skupini to su voditelji koji ga razlučuju; u drugim situacijama kao što su seminari ili molitveni susreti, razlučivanje obavlja molitveni tim.

Ukratko, pošto je proroštvo poruka nadahnuta Duhom Svetim, ono predstavlja dar koji se visoko cijeni u KKO i u molitvenim skupinama, zato bi se trebali na prikladan način ohrabrivati u svezi s njim. Kada skupina moli i zaziva Duha Svetoga, On djeluje poučavajući, potičući ili tješeći zajednicu, i to tako što daje proročke riječi jednostavnim ljudima koji su se otvorili Njegovom djelovanju. Međutim, razlučivanje je bitno za razlikovanje istinskog pravog proroštva od ostalih poruka koje ne dolaze od Boga. 

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)