Rasti više u molitvi – 1.dio

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 21, 27-36

Pavao u tamnici

²⁷ Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke ²⁸vičući: »Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« ²⁹Jer prije su s njime u gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram.
³⁰Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. ³¹Dok su mu o glavi radili, dođe do tisućnika čete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. ³²On odmah uze vojnike i satnike pa otrča dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisućnika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. ³³Onda se tisućnik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je učinio. ³⁴Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu.
³⁵Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. ³⁶Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: »Smakni ga!«

Izvor: https://biblija.ks.hr/

Rasti više u molitvi – 1.dio

Nikol Baldacchino

Važnost molitve 

Molitva je disanje duše. Ona je naša duhovna pupčana vrpca što dovozi Božju hranu i kisik. Evo kako s. Ivan Krizostom, jedan od crkvenih otaca iz V stoljeća, opisuje molitvu. "Riba izvan vode ne može živjeti. Za kratko vrijeme umire. Tako niti čovječja duša ne može postojati bez molitve: stupnjevito će postati ravnodušna i umrijet će. Uvjerimo se, dakle, da je ne moliti i izgubiti život duše – tj. milosti Božje – jedna te ista stvar". A sveta Tereza Avilska kaže ovo, glede molitve i posljedica ravnodušnosti prema njoj: "Duše koje nisu navikle moliti su kao hromo i paralizirano tijelo, koje unatoč što ima ruke i noge, ne može ih koristiti. Stoga zapostaviti molitvu, izgleda čini mi se kao napustiti glavni put; kao što su molitva vrata kroz koja ulaze sve Božje milosti, ne znam kako bismo drukčije imali ijednu". 

Ako je molitva bitna stvar za kršćanski život, toliko više ona ima najveću važnost u životu svih onih koji vrše službu voditelja. 

Isus je obećao da ćemo ako budemo sjedinjeni s Njim donijeti plod. "Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti". (Iv 15,5). Prije mnogo stoljeća Bog nas je opomenuo: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim! - riječ je Jahve nad vojskama" (Zah 4, 6b). 

Razlog zbog kojega više puta uspijevamo učiniti tako malo je taj što ne idemo zajedno s Bogom. Moć naše službe proizlazi iz naše duhovnosti, koja se na svoj način rađa iz naše osobne intimnosti s Kristom. Molitva je prava limfa našeg služenja drugima. Prema tome, voditelj ne bi smio biti ispred onih koji ga slijede osim u prakticiranju molitve. 

Kako možemo nastaviti rasti u molitvi, da možemo rasti u sličnosti Kristu (svetost) i našem služenju drugima (poslanje)? Samo Sveto Pismo opisuje način kako postići taj rast: "Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete" (Ef 6,18). Kako mi se čini, opomene ovog retka su mi pomogle da rastem u molitvi. 

1. Moliti u Duhu 

"Molite u jedinstvu s Duhom..." Molite u Duhu 

Kako se obavlja molitva u Duhu? Rim 8,26-27 nam objašnjava: "Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha; zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete". Duh Sveti moli za nas i istovremeno nas sjedinjuje sa svojom molitvom. Juda u 20 retku svoje poslanice nas potiče (izaziva) da razvijamo i rastemo u ovom svetom uzajamnom djelovanju s Duhom: "Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere; molite se uz suradnju Duha Svetoga". Duh Sveti nam govori za što moramo moliti, kako moramo moliti i kako ući u dublji i znakovitiji odnos s tri osobe Presvetog Trojstva. Razum i shvaćanje (intuicija) ograničavaju našu molitvu. Uz pomoć Duha Svetoga, oni su nadahnuti od Neba. Osim toga mi smo Njegov Hram. On prebiva u nama i stoga možemo moliti u Njegovoj moći i s Njegovom snagom. Kroz Karizmatsku Obnovu Bog daje nama, članovima Svoga Tijela, dar jezika. U biti ovo je dar molitve. Naš molitveni život je blagoslovljen ovim darom. Živimo ga uvijek više i dajmo prostor Duhu Svetom. Posredstvom ovog dara On može moliti uvijek više kroz nas i s nama. 

2. Neprestana molitva 

"Bez prestanka se molite...". (1 Sol 5, 17). 

Ovo je ono što karakterizira praksu prvih kršćana; "Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom" (Dj 1,14). Isus nam je preporučio da uvijek molimo. On sam je molio neprestano. Pavao govori Solunjanima "Bez prestanka se molite" (1 Sol 5,17). Molitva nije povremeni rad niti za jednog kršćanina. Ne postoje dvije kategorije kršćana, oni koji mole neprestano i oni koji mole povremeno. Ipak moramo postaviti pitanje: "Je li moguća neprestana molitva?". Odgovor je: "Da i ne!". Naravno da je nemoguće imati neprekinuti razgovor s Bogom u svakom trenutku.

Ali možete živjeti na neprestan način u Njegovoj svetoj nazočnosti, biti "uprljani" od Njega. Živjeti u Njegovoj nazočnosti nije neka dužnost, nego pravo po rođenju. Za osobe koje rastu u molitvi i svetosti, ovo je prirodna stvar kao i udisanje zraka. 

Srednjovjekovni redovnik Lorenzo je govorio o svom iskustvu neprestane molitve u klasiku: "Iskustvo Božje nazočnosti": "za mene vrijeme posvećeno svjetskim brigama ne razlikuje se od onoga posvećenoga za molitvu; u žamoru moje kuhinje, dok se neke osobe bave istom brigom, zanimajući se raznim stvarima, ja posjedujem Boga s unutarnjim mirom skoro kao kada klečim". Neprestana molitva nije samo ideal koji se ne može dostići, nego je nešto što je moguće. Svi možemo iskusiti neprekinuti unutarnji dijalog s Bogom. 

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)