Teologija krštenja u Duhu Svetom

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 27, 1- 44

Prema Rimu

¹Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju. ²Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. ³Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj. ⁴Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar – jer su nam vjetrovi bili protivni – ⁵pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. ⁶Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju.
⁷Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone ⁸pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.

Oluja i brodolom

⁹Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao: ¹⁰»Ljudi«, govorio im je, »vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.« ¹¹Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima. ¹²A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
¹³Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. ¹⁴Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak. ¹⁵Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. ¹⁶Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac. ¹⁷Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo. ¹⁸Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, ¹⁹a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. ²⁰Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti.
²¹Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete, i izbjeći ovu nepogodu i štetu. ²²Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa. ²³Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim ²⁴te reče: ‘Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.’ ²⁵Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno. ²⁶Ali treba da se nasučemo na neki otok.«
²⁷Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja. ²⁸Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest.
²⁹Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani. ³⁰Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, ³¹reče Pavao satniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!« ³²Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne.
³³Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: »Četrnaesti je danas dan«, reče, »što bez jela čekate, ništa ne okusivši. ³⁴Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti.« ³⁵Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. ³⁶Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. ³⁷A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. ³⁸Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more. ³⁹Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu. ⁴⁰Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali. ⁴¹Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova.
⁴²Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, ⁴³ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi poskaču i izađu na kraj, ⁴⁴a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno.

Izvor: https://biblija.ks.hr/

Teologija krštenja u Duhu Svetom

Michelle Moran

Kroz iskustvo pomažemo teolozima da o tome razmišljaju. ICCRS ima teološku komisiju, dijalog, 2000-te godine su imali teološko razmatranje o službi ozdravljanja. Crkva oduvijek ima službu ozdravljanja, teološka razmatranja se stalno odvijaju. Nakon deset godina razmatranja ICCRS je izdao knjigu o službi ozdravljanja koja je dobila potvrdu od kongregacije za nauk vjere.

Krštenje u Duhu Svetom, nemamo monopol nad Duhom Svetim.

Iskustvo krštenja u Duhu Svetom, to je stvarnost koja neprekidno traje. Za neke ljude nije to bio trenutak već postepeni razvoj. Ne smijemo reći ako nisi obavio to i to, nisi primio krštenje, ali krštenje nije forma.

Vide se plodovi, znakovi krštenja u Duhu Svetom. 

Imamo ljude koji čitaju Božju riječ, slave, ali nisu uronjeni u Duha Svetog. Moramo ih ohrabrivati, ne biti kao suci, nego ih poticati da dublje uđu, da urone u Duha Svetoga sve dublje i dublje.

Pitanja koja moramo sebi postavit za neprekidni život u Duhu Svetom:

-Kako ja živim danas krštenje u Duhu Svetom? Na što te Gospodin poziva? Kako se ja preobražavam? Što moram pustiti danas, a što moram prigrliti?

DEFINICIJA KRŠTENJA: Doživljaj, iskustvo koje preobražava naš život, doživljaj ljubavi koja ulazi u nas po Duhu Svetom. 

To se prima po Isusu Kristu. Spoznajemo osobnu ljubav Boga Oca, predajem svoj život Isusu, ne živim više ja nego Krist u meni! 

Duh Sveti provodi naše sakramentalno krštenje i potvrdu. Vodi nas u dublji odnos s Bogom. Dublje zajedništvo. Duh Sveti nam daje vatru, karizme Duha Svetoga za služenje i poslanje.

Imamo dva teološka stava u odnosu na to što se događa kad je osoba krštena u Duhu Svetom:

1. Sakramentalne milosti se zapale,oživljavaju. Tada prigrlimo svoje zvanje kao svećenici, proroci, kraljevi.
2. Veći , širi pristup, kada su ljudi kršteni u Duhu Svetom tada oživljuju sakramentalne milosti, one se obnavljaju, ali ima milost poslanja. Duh Sveti nas šalje vani, novo ovlaštenje, primamo ih kroz karizme.

Na teološkom aspektu dolazi do poteškoće s riječima, englezi-Krštenje u Duhu Svetom, francuzi-izlijevanje Duha Svetoga. Neke zbunjuje riječ krštenje sa stvarnim krštenjem. Moramo koristiti riječi koje će nam osigurati prihvaćanje. Papa Franjo definirao je „Krštenje u Duhu Svetom“

Kad ste karizmatici vi ste i proroci, vodite ljude. Moramo razumijeti da postoje problemi, ali ako činimo stvari sa pravim stavom i u mudrosti, vodimo ljude u istini i jasnoći. Moramo imati više ljudi krštenih u Duhu Svetom, ali moramo ići sve dublje i dublje. Uranjanje u život trojstva. Početak, ljubav za Boga, doživjeti ljubav Božju, ona je ulivena u naša srca. Dobivamo pogled na Boga kao Oca, koji nas naziva našim imenom, koji nas ljubi na poseban način. Unutar nas postoji pokret da poznajemo osobnu prisutnost Isusa Krista on postaje stvarnost. Kada nam je on brat imamo poziv „ Predati mu se“ reći, ja više ne želim vladati životom. Moj život se pomiče na novo mjesto. Isus postaje središte i mi živimo u gospodstvu Isusa Krista. 

Neki žele da je Isus Gospodin, ali se ne žele mijenjati. Nitko ne može reći „DA“ Gospodinu osim u Duhu Svetom. Što više govorimo DA Isusu Kristu više se predajemo Duhu Svetom idemo dublje. Naš život se mijenja i postoji novo ovlaštenje za poslanje. Bog te snaži i daje ti karizme za poslanje.