Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 15, 22-41

Apostolsko pismo

²²Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. ²³Po njima pošalju ovo pismo:
»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!«
²⁴»Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, ²⁵zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ²⁶ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. ²⁷Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. ²⁸Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: ²⁹uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«

Izaslanici u Antiohiji

³⁰Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. ³¹Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. ³²Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću. ³³Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše. ³⁵A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.

IV. PAVLOVO DRUGO MISIJSKO PUTOVANJE

EVANĐELJE U EUROPI

Pavao, Barnaba i Sila

³⁶Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: »Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!« ³⁷Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. ³⁸Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. ³⁹Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, ⁴⁰a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj ⁴¹proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve.

Izvor: https://biblija.ks.hr/

U potrazi za karizmama

Mnogi katolici vjeruju da ne bi trebali tražiti ili moliti za karizme, ali je ovo osnovano na zbunjenosti u svezi toga što su to karizme. Pogledajmo što nas Crkva uči o karizmama. Prema Katekizmu (799) karizme su milosti koje Duh Sveti dijeli onima koji vjeruju a u cilju izgradnje Tijela Kristova. Katekizam nam također kaže da su karizme „čudesno bogatstvo milosti za apostolsku životnost i za svetost cijelog Tijela Kristova“ (800). Karizme su tako odvojene od izvanrednih mističnih milosti (na primjer: zanosi, vizije i privatne objave) koje su date za korist pojedinca. Duhovni pisci često s pravom upozoravaju da se moli Boga za takve izvan-naravne fenomene jer oni mogu dovesti do samo-zaokupljenosti ili usredotočenosti na Božje darove a ne na samoga Boga. Ako su vjerodostojne treba ih sa zahvalnošću prihvatiti ali ne da se traže. Karizme, u suprotnosti, su za služenje drugima i kao doprinos misijskom poslanju Crkve.

Kada se svrha karizmi prepozna, nije iznenađujuće da nas Sv. Pavle ohrabruje da čeznemo za njima: „čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete“ (I Kor 14,1). Pavao nas također potiče da koristimo karizme koje su nam dane: „Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka bude primjereno vjeri“ (Rim 12,6). Pavao nabraja više primjera karizmi. U Ef 4,11-13 je popis onih koji imaju dar vodstva u Crkvi: apostoli, proroci, evangelisti, pastiri i učitelji. Na drugome mjestu on spominje darove služenja, naučavanja, savjeta, prinosa, upravljanja i djela milosrđa (Rim 12,7-8; I Pet 2,10-11). U I Kor 12 nabraja one karizme koje on zove „duhovni darovi“ zato što su osobito ovisne o poslušnosti Duhu Svetomu: riječ mudrosti, riječ spoznanja, vjera, iscjeljenja, dar čudesa, proroštvo, razlučivanje duhova, jezici i tumačenje jezika. Pavao također govori o karizmama za brak i celibat (I Kor 7,7); i moguće o zaređenju (1 Tim 4,14; 2 Tim 1,6). Ovima su dodate druge karizme koje se spominju na drugim mjestima u Novom Zavjetu: egzorcizam, zagovor, gostoljubivost, duhovne pjesme, siromaštvo i mučeništvo. Vidimo da u svim ovim slučajevima karizme imaju snažnu sposobnost za izgradnju. Kako ćemo se „izboriti“ za karizme? Najbolji je način da molimo Boga za njih i onda željeti da ih koristimo za dobro drugih u duhu poniznosti i poslušnosti pravovjernom autoritetu. 

Pavao nas naučava kako se koristiti karizmama za dobrobit Crkve u I Kor 12-14. U sredini ovog naučavanja je njegov veličanstveni himan ljubavi u I Kor 13. Pavlova namjera je da nas podsjeti da iako su karizme divni Božji darovi a ljubav je ta koja im daje vrijednost. Čak i one najizvanrednije karizme se mogu koristiti sebično ili sa puno oholosti, i u tom slučaju one ne vrijede ništa. Ali ako se koriste ispravno one postaju snažni instrumenti ljubavi u Tijelu Kristovu. Na primjer, ako spoznate da ste primili karizmu prorokovanja i kako ste se počeli koristiti tim darom otkrit ćete da ste u mogućnosti da ohrabrite i osnažite druge u njihovoj vjeri. Možda nečiji dar karizme glazbe ili zagovora zauzvrat podiže vas. Kroz ove darove spoznajemo da nismo samodostatni u našem hodu sa Gospodinom; trebaju nam naša braća i sestre u Kristu i oni trebaju nas. Iskušavamo ono što Pavao opisuje u Efežanima: „od koga (Krista) cijelo Tijelo-skupa povezano i skupa držano svakovrsnom opskrbnom vezom prema djelotvornosti što je svakom pojedinom dijelu odmjerena-ostvaruje svoj rast za izgradnju samoga sebe u ljubavi“ (Ef 4,16).

Na kraju, spomenimo se učenja II Vatikanskog Koncila. Jedan od velikih dostignuća Koncila je ponovno otkriće karizmatske dimenzije u Crkvi koja je dugo bila zanemarena. Naučavanje Koncila o karizmama izražava se u divnom odlomku u Lumen Gentium 12.

„Ne samo kroz sakramente i službe u Crkvi Duh Sveti posvećuje i vodi Božji narod i obogaćuje ih sa krepostima, nego, „daje svoje darove svakome po svojoj volji i On raspodjeljuje posebne milosti među vjernima u svakom staležu. Ovim darovima On ih osposobljuje i sprema da preuzmu svakovrsne dužnosti i službe koje doprinose obnovi i izgradnji Crkve, prema riječima Apostola: „Očitovanje Duha je data svakome na korist.“ Ove karizme se trebaju primiti sa zahvalnošću i utjehom, bez obzira da li su izvanredni ili jednostavni i široko rasprostranjeni, jer su one 

besprijekorno usklađene sa i na korist potrebama Crkve. Nadnaravni darovi se ne smiju tražiti niti su to plodovi apostolskog truda koje su drsko očekivane iz njihovog korištenja; ali prosudba njihove vjerodostojnosti i ispravnog korištenja pripadaju onima koji su postavljeni kao vođe u Crkvi, čijoj osobitoj mjerodavnosti pripada, ne da utrnu Duha nego da provjere i zadrže ono što je dobro.“ 

U odlomku se naglašava kako su važne karizme za život i misiju Crkve. Upozoravajući nas da ne tražimo nadnaravne darove Koncil nas podsjeća da ne čeznemo za izvanrednim darovima jer zbog njihove neobične naravi ili njihove mogućnosti privlačenja pozornosti na nas same. Radije, naš motiv treba da bude ljubav prema Bogu i drugima. Gdje god je Karizmatska Obnova zdrava i zrela naglasak nije na čudesima i izvanrednoj naravi darova nego na mogućnost posredovanja između Božje ljubavi i naroda i tako služiti misijskom poslanju Crkve. 

Dakle, ne bojte se moliti Boga za karizme i da se velikodušno koristite karizmama.

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)