Učenje na vlastitim pogreškama – 1 dio.

Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:

• Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
• Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
• Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!

Dođi duše presveti

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen

Djela apostolska 7, 31-60

³¹Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: ³²Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. ³³A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. ³⁴Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!«
³⁵»Toga Mojsija – kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? – toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. ³⁶On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. ³⁷To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. ³⁸To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. ³⁹Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat ⁴⁰rekavši Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.’ ⁴¹Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. ⁴²Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj:
Prinosiste li mi žrtve i prinose
četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?
⁴³Poprimiste šator Molohov
i zvijezdu boga Refana –
likove koje napraviste
da biste im se klanjali.
Odvest ću vas stoga u progonstvo
onkraj Babilona!«

⁴⁴»Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. ⁴⁵Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do danâ Davida, ⁴⁶koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. ⁴⁷Istom Salomon izgradi mu Dom. ⁴⁸Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok:

⁴⁹Nebesa su moje prijestolje,
a zemlja podnožje nogama.
Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin,
i gdje da bude mjesto mog počinka?
⁵⁰Nije li ruka moja načinila sve to?

⁵¹Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! ⁵²Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, ⁵³vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
⁵⁴Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. ⁵⁵Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu ⁵⁶pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« ⁵⁷Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. ⁵⁸Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. ⁵⁹I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« ⁶⁰Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

Izvor: https://biblija.ks.hr/

Učenje na vlastitim pogreškama – 1 dio.

Charles Whitehead 

Kad pogledam unatrag, vidim sve one čudesne stvari koje je Gospodin učinio preko Karizmatske obnove. Svjestan sam da su mnogi od nas očekivali i više. Naviještali smo milost Obnove po kojoj bi bilo očigledno da je svatko žedno prihvaća, upravo onako kao što smo je i mi prihvatili, ali to se nije dogodilo. Ponekad Bog ne djeluje kada mi sa sigurnošću očekujemo da će djelovati. Nekoliko puta smo napravili pogreške i u vjeri uradili stvari koje su nam već na samom početku izgledale pogrešne. Istina je da smo napravili mnoge pogreške i većina od nas su doživjeli i razočaranja. Kako smo izašli na kraj s tim? Kako možemo biti sigurni da od sebe nismo napravili zarobljenike zbog vlastitog osjećaja krivnje zbog učinjenih propusta u prošlosti, zbog nedostatka hrabrosti i pouzdanja da poduzmemo nove korake u slučaju da ponovno pogriješimo?

Može li obnova i novi život riješiti naše propuste? 

Neispunjena očekivanja 

Nedavno sam slušao dobro poznatu voditeljicu kako govori o tomu što je gledala dok je putovala svijetom. Da, dogodile su se mnoge divne stvari zbog kojih je bila zahvalna, ali mnogi kršćani su proživljavali teška vremena dok su se suočavali sa stvarima za koje su mislili da Bog želi da im se dogode, umjesto onih koje se nisu dogodile. Dok je ona govorila ja sam prepoznao neispunjena očekivanja, razočaranje, pogrešnosti, obeshrabrenosti u svome vlastitom životu. Pomislio sam na vrijeme kada sam toliko mnogo vjerovao a tako malo vidio. Sjetio sam se vremena kušnji i iskušenja - koja su često za posljedicu imala slabost i pogrešku. Pitao sam se zar je grijeh pasti? Mislio sam na ljude u koje sam se i sam pouzdavao, ali koji su se nakon svega opredijelili da budu samo ljudi i ništa više. Prisjetio sam se svih svojih nada koje su u meni rasle, a onda su se slomile i nestale. Mnogi od nas se vjerojatno mogu identificirati sa dvojicom apostola koji razgovaraju s Isusom na putu za Emaus: "A mi se nadasmo da je on onaj ..." (Lk 24, 21). Ali, u stvarnosti naše nade često ostanu neostvarene. Zašto, pitao sam se? Sjetio sam se 1 Pt 1, 3-4: "Neka bude hvaljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji nas po svome velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovo rodi za živu nadu, za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima". Kako ćemo mi to naslijediti? Po svojoj vjeri (5. redak). Stoga, ako ću i ja to naslijediti po vjeri, ja moram proći i kroz svoje pogreške s Vjerom u nepogrješivoga Boga. 

Malovjerni, zašto ste posumnjali? 

Petar je bio čovjek vjernik, ali i on je također znao pogriješiti. Sjetio sam se razgovora između Isusa i Petra dok je on sav iznenađen hodao po vodi (Mt 14, 22-33) Znamo da je bilo teško more i puhao je jak olujni vjetar dok je Isus išao prema lađi, hodajući po vodi. "Gospodine, ako si to ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi." U ovim okolnostima Petrov zahtjev je ishitren, ali odvažan. Odgovor je jednostavan: "Dođi." Pouzdajući se u njegovu riječ, Petar relativno sigurno korača prema lađi po uzburkanome moru. Shvatio je da doista i radi ono što mu je Isus zapovjedio. Ali, pošto osjeća snagu vjetra i shvaća nemogućnost svega toga, on počinje tonuti. "Gospodine, spasi me!" I njegov Gospodin još jednom pruža ruke prema njemu, pomažući mu da se popne na lađu. Jedini komentar koji Isus čini jeste jedna blaga, gotovo smiješna, kritika: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Ja znam što je Isus htio reći, ali zar Petar nije već svojim iskorakom na uzburkanom more iskazao svoju vjeru? Kako sam ja shvatio ovu scenu? 

Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)