Identitet slavljenika i Prepreke identitetu - glazba kao idol - gubitak identiteta slavljenika

Slavljenička služba

IDENTITET SLAVLJENIKA 

Nacionalni koordinator KKODS-a Lordan Ljubenkov

Sveto pismo se u velikoj mjeri bavi detaljima vezanim za slavljenje te ukazuje na snagu slavljenja. Također, govori i o razmještaju gdje stoje pjevači, svirači, djevojke s bubnjevima... Npr. u Psalmu 68. stoji kako slavljenici idu prvi, a zatim narod. 

Svi koji služe u slavljeničkoj službi trebaju otkriti identitet slavljenika, no on se ne može otkriti ako međusobno ne pomažemo jedni drugima. Potrebno je osluškivati i gledati gdje Bog vodi svakog od nas, ali i gdje svi zajedno trebamo doći. Trebali bismo svi zajedno držati ruke uspravljene prema Nebu da Bog izljeva svoj blagoslov i svoje vodstvo na svaku službu i na sve slavljeničke službe zajedno. Po tome će se događati velike promjene i preobrazbe u srcima ljudi. 

U Bibliji su navedeni mnogi slučajevi kada je Bog kroz slavljenje nadnaravno djelovao. Npr. u 2 Kraljevima 3, 15 prorok Elizej, na zamolbu judejskog, izraelskog i edomskog kralja da se pomoli za njih u vezi bitke s Moapcima, kaže: Sada mi dovedite svirača. I dok je glazbenik svirao, siđe ruka Jahvina nada nj i Elizej izgovori proroštvo: …ova će se dolina napuniti vodomI pit ćete vi, vaša marva i vaša stoka… Jahve će predati Moab u vaše ruke. Iz ovog primjera se vidi kako slavljenje otpušta nadnaravnu snagu Božjeg djelovanja. To se događa oslobađanjem blagoslova i preobrazbom onih koji slave. To se događa po identitetu slavljenika koji smo primili i kojeg smo svjesni. Kada smo svjesni svoje uloge kao slavljenika, koga slavimo i zašto slavimo, nastaje snaga koja izlazi iz Božje prisutnosti. Bog je prisutan i događa se nadnaravno Božje djelovanje. Zato je važno biti svjestan svog identiteta, koji proizlazi iz našeg odnosa s Bogom. Prepoznati sebe kao onoga koga Bog poziva da se očituje Njegova slava po svakome od nas, bez obzira na to jesmo li voditelji slavljenja, ili imamo neku drugu ulogu u slavljeničkoj službi. Bez obzira na našu ulogu u slavljeničkoj službi, prepoznajemo svoj identitet, gori nam srce i događa se preobrazba u našem srcu i u srcima ljudi. 

U širem smislu, slavljenje je stil života, kada sve što radimo posvećujemo Bogu. Uži pristup slavljenju je slavljenje kroz pjesmu, sviranje i pjevanje. 

Taj identitet je isti kao i kod svakog čovjeka, bio on slavljenik ili ne. Svatko od nas je dijete Božje koje sve više i više iz dana u dan živi svoju proročku, svećeničku i kraljevsku dimenziju. 

Da bi mogao živjeti svoje poslanje, za slavljenika je egzistencijalno važno razumjeti identitet ljubljenoga djeteta koje ljubi. Bez tog identiteta slavljenik ne može biti autentični vršitelj službe slavljenja, služenja drugima. 

O razini našeg istinskog življenja identiteta djeteta Božjeg zavisi i razina autentičnosti našeg slavljenja. Autentično slavljenje je slavljenje iskrenog i raskajanog srca koje upoznaje Boga. Srce slavljenika ga upoznaje i sigurno je u Njegovu ljubav. Na tu autentičnost, na iskreno i raskajano srce koje ljubi, Bog odgovara. Taj Božji odgovor je najveća težnja slavljenika, da On učini zahvat na srcima ljudi dok predvodimo slavljenje. Božji odgovor jest kada mi kao slavljenici vidimo da su se ljudi usmjerili prema Njemu, da je On prisutan, da je Njegova slava tu, i da se oslobađa Njegova snaga. 

Iz našeg identiteta, iz onoga što mi jesmo, dolazi Božja prisutnost. Zato je u slavljeničkoj službi jako vidljivo imamo li taj identitet i koliko ga živimo. Mi smo pred narodom i usmjeravamo ga na Boga. To je naša uloga kao slavljenika. Narod vidi jesmo li autentični i to je smisao za slavljenika, to je punina. 

Slavimo Boga za sve što On jest jer On to zaslužuje. Slavimo ga osobno iz svoga iskustva, iz osobnog stava srca, raskajanog i iskrenog. Slavimo Ga mi osobno, kao da smo sami, bez obzira na to koliko je ljudi prisutno, i očekujemo da će se ljudi pridružiti slavljenju. 

Nužno je da slavljenik sam slavi Boga, tada dobiva otkrivenje. Iz tog otkrivenja, iz ljubavi koja se osobno očitovala, dolazi snaga i ljepota slavljenja. 

Slavljenik živi i čuva svoj identitet sakramentalnim životom, čitajući i razmatrajući Sveto pismo. Tijekom molitve za susret slavljeničkih službi KKODS-a Hrvatske došao je poticaj da se na našem putu povezivanja i rasta u zajedništvu slavljeničkih službi kojim smo krenuli, utječemo našoj nebeskoj Majci. Da nam po njenom zagovoru Bog podari blago i ponizno srce i da nas u toj osobnoj preobrazbi koju prolazimo, po osobnoj i zajedničkoj molitvi, oslobodi zarobljenosti analizama. Da prestanemo analizirati tko mi je što učinio, kako mi je učinio. Također, da nas po Majčinu zagovoru oslobodi stava da smo među vukovima, da moramo biti lukavi kao zmije te da u nama zaživi stav da smo među braćom i sestrama. Kada smo u zajedništvu, jedni s drugima, trebamo naučiti biti poput Marije i bez obzira na to da li tko čini nešto protiv nas, zadržati blago i ponizno srce te ostati u identitetu ljubljenog djeteta. Ne postati preplašeni analitičar, ogorčeni pravednik, već ostati dijete Božje i slaviti Boga, bilo na pozornici, u zajednici, u svakodnevici…

Do suza me ganulo kada sam čuo da su ljudi ozdravljali tijekom slavljenja bez da se prethodno molilo na tu nakanu. Jednostavno bi se za vrijeme slavljenja, pjevanjem pjesama nadahnutih biblijskim tekstovima o Bogu koji pohađa, ozdravlja, iscjeljuje, događala ozdravljenja i oslobođenja. 

Ono što želimo postići na ovom zajedničkom putu jest identitet iz kojega se očituje nadnaravna Božja ljubav koja ozdravlja i oslobađa. Zajedno to možemo ostvariti puno lakše i puno brže jer jedni drugima pomažemo. To nam treba biti standard. Naše slavljenje ne bi smjelo biti poput naučenog kruga, npr. red pjesme, zaziva i sl. To umanjuje snagu Božje ljubavi koja se očituje u slavljenju. 

Što nam daje identitet djeteta Božjeg? Daje nam slogu, da budemo uvježbani u slozi i zajedništvu i da budemo jednodušni. 

2 Knjiga ljetopisa 5, 13

I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu „jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav“, oblak ispuni Dom Jahvin. 

Bili su složni kao jedan, jednoglasni, imali su jednodušje jer su se ljubili i bili su dobro uvježbani. Po tome se očituje nadnaravna Božja ljubav. 

Postoje prepreke koje čine da stanemo, da ne živimo preobrazbu, da kažemo: „Već sam čuo/čula sve ovo.“ Takav stav je grijeh za slavljenika. To je kao da jednom odsviramo jednu pjesmu i više je nikada ne sviramo, ili isto kao reći: „Pročitao/pročitala sam Bibliju, Ivanovo Evanđelje, neću ga više čitati.“ U nama se mora događati stalna preobrazba. 

Također, važan je pravilan odnos prema pohvali i časti. Ne smijemo niti prezreti pohvalu i iskazanu čast niti se uzoholiti zbog toga, već to prihvatiti kao jedan dobar pokazatelj Božje ljubavi među nama. Ne se precjenjivati niti podcjenjivati. 

Jedna od velikih prepreka za rast u daru slavljenja vezana je za izvrsnost i pretjerivanje u određenim segmentima kada uđemo u identitet slavljenika. 

Za svaku prepreku, tj. zamku za gubitak identiteta lijek je poznat. Potrebno je vježbanje u poniznosti, imati blago i ponizno srce. Zato smo i molili da po Marijinu zagovoru zadobijemo Isusovo blago i ponizno srce. Ono je ključno za očuvanje i autentičnost slavljenja, za slavljenje iz poznavanja Boga. 

1 Samuelova 16, 23 

I kad god bi Božji duh napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao; tada bi Šaulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od njega. 

U nastavku ovog biblijskog teksta u 1 Samuelovoj 17 znakovito je sljedeće: 

David izlazi pred Golijata, no Šaul ga ne prepoznaje, nego ga ponovno upoznaje. David je ponizno služio Šaulu, vidio je što se događa, kako Šaul doživljava oslobođenje, ali se nije isticao, do te mjere da ga Šaul nije poznavao. 

Prije no što je David došao k njemu u službu, Šaul je sam osvajao bitke. No, kad je došao David, dogodile su se velike promjene i Šaul je uspješnije izvojevao pobjede. Međutim, nije mogao to podnijeti. Važno je istaknuti kako je David, prije no što je postao poznat u narodu, dok je čuvao ovce, po molitvi ostvarivao pobjede; pobijedio je medvjeda i lava. Kroz molitvu je sam upoznao svoje mogućnosti i sposobnosti, ono što mu Bog daje, i hrabrost koju mu Bog daje. Tu je sve to primio, a onda je ispred cijelog naroda izašao u borbu. Po tom činu vidimo da je bio ponizan. 

U Otkrivenju 4, 8 – 11, četiri bića sa šest krila bez predaha dan i noć govore: „Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar,…“ . Kada oni to kažu dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu – Živomu u vijeke vjekovaI stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći: „Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć!

Razmatrajući tu sliku, te prizore, mi, kroz ponizno srce trebamo biti odsjaj Božje ljubavi. Mi trebamo biti oni koji svijetle Božjom ljubavlju. Mi nemamo svijetla, nemamo ništa, no Bog sve ima i On nas lašti da kroz poniznost i predanost, po osobnoj molitvi, budemo zrcalo u kojem se On ogleda i kao što se svijetlost zrcali, da tako i mi sjajimo, da ljudi to vide i da i oni postanu zrcala. Kad smo ponizni i predani tada možemo imati identitet onoga kroz koga Bog sjaji. Tada cijeli narod s puno zrcala postaje velika snažna zraka svjetla. Svi mi, u našim domovima i župama imamo priliku biti takva zrcala po kojima Bog sjaji, obasjava i oslobađa. 

Psalam 89,16: 

Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve.

 

 

Prepreke identitetu - glazba kao idol - gubitak identiteta slavljenika

Svjedočanstvo Luke Rojca iz zajednice Sluge beskorisne, Zagreb 

www.obnovauduhu.comKrajem devedesetih, za vrijeme mladenačkog lutanja, Gospodin me privukao u Crkvu i budući da sam bio glazbenik, vrlo brzo sam našao mjesto tj. službu u Crkvi svirajući na svetoj misi i molitvenim sastancima. Za to vrijeme sam paralelno svirao u svjetovnom bendu po raznim klubovima i koncertima. Budući da sam sjedio na „dvije stolice“ prolazio sam kroz svojevrsnu rastrganost, razdijeljenost koja me je vukla prema dolje i nije mi dala da se predam Bogu kako sam osjećao da On to traži od mene. Budući da me je srce vuklo sve više prema Bogu, morao sam odbaciti sviranje u svjetovnom bandu. Kada sam se odvažio na taj korak, osjetio sam ogromno olakšanje. Međutim, još uvijek sam slušao i upijao svjetovnu glazbu. U jednoj osobnoj molitvi Duhu Svetom i otvorenosti poticaju došla mi je riječ : „Baci svu svjetovnu glazbu i CD-e koje imaš.“ Nije mi to isprva bilo drago čuti jer sam sakupio nekoliko stotina CD-a svjetovne glazbe za što je trebalo dosta vremena, truda i novaca, ali poticaj je uslijedio još jednom i bio vrlo snažan. Odlučio sam biti poslušan u još većem predanju Bogu. Dok sam bacao CD-e na smetlište, Bog mi je dao vidjeti da su mnogi bili opterećeni duhom bluda, sjete i New Age-a. Nakon toga Gospodin me još više počeo upotrebljavati u službi slavljenja. Uskoro su uslijedili brojni duhovni seminari i duhovne obnove na kojima sam služio, primjerice, seminari o. Jamesa Manjackla, o. Roberta DeGrandisa, razni koncerti duhovne glazbe i sl. Rastao sam u vjeri, znanju i duhovnom iskustvu. Iskusio sam kako slavljenje otvara srca ljudi i uzdiže njihov duh prema Bogu, vidio mnoga fizička ozdravljenja, obraćenja i obnove ljudskih života. To je bilo vrijeme velike milosti.

Nakon tog vremena pojavila se želja biti što izvrsniji na glazbenom instrumentu i u glazbenom izričaju. Nažalost, uz tu čežnju dogodila se neopreznost. Kako se u to vrijeme pokrenula platforma Youtube, na kojoj su se mogli vidjeti mnogi glazbenici i koncerti, a paralelno je postojala mogućnost nabaviti koncerte raznih glazbenih grupa na DVD-u, to je uvelike privuklo moju pažnju. Sada sam mogao vizualno i auditivno učiti od raznih vrhunskih svjetskih glazbenika. Tako sam počeo prikupljati mnoge koncerte i video glazbene poduke. Često bih provodio vrijeme u proučavanju i vježbanju. Budući da se radilo o svjetovnoj glazbi, izloženost njoj je ponovno otvorilo vrata duhu svijeta. U nekim trenucima sam osjećao da to što radim, slušam i gledam nije dobro, ali želja je bila prevelika i svjesno sam zanemario poticaj. Kako se radilo o svjetovnoj glazbi, duh svijeta je sve više ulazio u moj život što je dovelo do izostanka osobne molitve i pada vjere. To se nije dogodilo naglo već malo po malo, skoro neprimjetno. Pojavila se želja da opet sviram po noćnim klubovima. Sve više sam se odvajao od identiteta slavljenika Boga živoga i počeo se identificirati s onim što sam danima gledao, proučavao, s rock, blues i jazz glazbenicima. Došlo je do suobličavanja s identitetom glazbenika koji svira svjetovnu glazbu, a ubrzo sam od toga počeo i materijalno zarađivati. Budući da je to bilo jedno od sredstava skrbljenja za moju obitelj, to je dodatno u meni opravdavalo bavljenje tom vrstom glazbe. Uslijedio je potpuni pad u vjeri i odmetništvo od Boga. Tako mi je glazba postala bog i zauzela Božje mjesto. 

Ponekad bih se prisjetio vremena milosti koja je bila prije nekoliko godina, ali se nisam imao snage obratiti, vratiti onome što mi je Bog pripravio. Usprkos mojoj velikoj nemoći Gospodin je u punini moga pada ipak uputio snažan poticaj i nadnaravno intervenirao uz moje duboko i ozbiljno pokajanje i obnovio sve što sam imao prije pada. I ne samo to već mi dao još veći dar molitve, dubinu Njegove riječi i spoznaje te privukao k sebi i vratio identitet slavljenika. Danas uistinu znam da sam Njegovo ljubljeno dijete, Njegov sin, slavljenik Boga živoga. Bog mi je vratio identitet.

Poruka ovoga svjedočanstva bi se mogla sažeti u jednoj rečenici iz Pavlove poslanice, koju svakako želim i molim da pohranite duboko u srcu:

Rimljanima 12,2 

Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobražujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

Neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas čuva! 

Shalom