Važnost potpore zajednice kao izraza zajedništva za slavljenike i Iskoračiti u služenju (svjedočanstvo)

Slavljenička služba

Važnost potpore zajednice kao izraza zajedništva za slavljenike

Voditelj slavljeničke službe zajednice Božja pobjeda Petar Buljan

Već mjesecima osjećam da Gospodin želi stvoriti nešto novo, učiniti nešto novo na području slavljeničkih službi. Vjerujem da je svaki član slavljeničke službe prošao, ili prolazi kroz više faza služenja. Prvu fazu nazvati ću „dječja“ faza. To je faza u kojoj nas nosi snaga i svježina obraćenja ili dubljeg obraćenja. Imamo vremena za sve, služimo u puno prigoda i imamo osjećaj da smo nošeni. U drugoj, „adolescentnoj“ fazi preispitujemo autoritete i svoje motive, razloge zašto nešto činimo, bunimo se na određene odluke te se u nama može javiti sumnja u istinitost onoga što nam se dogodilo kada smo upoznali Gospodina i odlučili krenuti za Njim. Nakon toga slijedi „zdrava“ faza, tj. razdoblje zrelog služenja, u kojoj sve ono što činimo činimo iz pročišćenih motiva, iz ljubav i odnosa prema Bogu. Damir Zukan je već istaknuo kako sve počiva na osobnom odnosu s Bogom, našem osobnom molitvenom i sakramentalnom životu. Zašto je ovo važno? Jednom prilikom dok sam s Marinom Matošević, voditeljicom slavljeničke službe Zajednice Dobri pastir (podružnica Zagreb), dijelio razmišljanja o slavljenju, ona je verbalizirala moja razmišljanja nakon 7 godina služenja u slavljeničkoj službi ovako: „Voditelji slavljenja na molitvenim susretima nemaju pravo na loš dan, već uvijek na molitvenom susretu „moraju“ dobro i pomazano voditi slavljenje, bez obzira na to kako se osjećaju, kakav im je molitveni život, što trenutno proživljavaju, oni ili njihova obitelj.“ 

Služiti u slavljeničkoj službi je velik izazov jer, za razliku od drugih službi, ne postoji „pravo na loš“ dan te sve mora dobro funkcionirati. Osim toga, na slavljeničkoj službi je odgovornost da molitvom i pjesmom radi duhovni proboj kao što, figurativno rečeno, pomoćne pogonske rakete uzdižu space shuttle. Slavljenje uzdiže srca i tijekom susreta stvara atmosferu uzdizanja molitava članova zajednice. To je velika žrtva članova slavljeničke službe koja ima ulogu izgarati kako bi se molitva vinula Bogu. 

U početničkoj fazi smetalo me kada bi nakon nekoliko minuta, nakon početka slavljenja, pojedini članovi zajednice sjeli, umorni, nezainteresirani i odsutni iz slavljenja. Budući da sam ovu službu uvijek shvaćao ozbiljno i pripremam se za svaki susret, pogodio bi me takav stav članova zajednice te sam se počeo i preispitivati što krivo radim. Ponekad bih u sebi osuđivao i zamjerao ljudima takvo ponašanje. Takav nutarnji stav osobito je loš za osobe koje vode slavljenje i zajedničku molitvu pohvale Gospodina. Također, mučio sam se mišlju kako svatko, osim mene, ima pravo doći na molitveni susret u stanju u kakvom jest. Imao sam osjećaj da ja uvijek moram dobro „odraditi svoj dio posla“. Takva previranja prestala su prije određenog vremena prilikom jedne osobne molitve kada sam u tišini svoje sobe spoznao istinu da svojom službom prvo služim Bogu, a onda svojoj zajednici i ljudima koji dolaze na molitvene susrete. Plodovi tog razmatranja i te istine bili su vidljivi tek nakon godinu dana, kada sam ušao u puno veću slobodu služenja i pomazanja koja nije više bila obilježena određenim navezanostima na ljudske obzire, mišljenja ili tuđa stanja i želje. Zato smatram da je vrlo važno naglasiti svim voditeljima slavljenja kako oni prvo služe Gospodinu, a posredno svojim zajednicama.

Želio bih nešto poručiti i ovdje okupljenim voditeljima zajednica. Svaka služba u zajednici je važna. Svi smo mi pojedinačno udovi mističnog Tijela Kristova, u Njega ucijepljeni. To se odnosi i na službe u zajednici. Svaka služba je jednako ucijepljena u zajednicu i ne smije se podcjenjivati. Isto tako, ne smije se podcjenjivati uloga i važnost slavljeničke službe. Govorim to iz iskustva koje sam stekao gostujući u nekim zajednicama ili sudjelujući na kršćanskim vjerskim konferencijama. Uvjeren sam kako to nije stvarna namjera, ali stječe se dojam kao da je slavljenička služba ona koju se može izvući bilo kad iz konteksta i u maniri „naručivanja pjesama“ i time si napraviti uvod u duhovni nagovor ili „bitniji“ dio susreta. Nužno je shvatiti da je molitva hvale i slave jedan put koji prolazimo u Duhu i koji se ne može banalizirati tako da se odsvira par pjesama da bi se npr. ljudi okupili i posjeli na svoja mjesta. Kroz slavljenje ulazimo u Božju prisutnost, stvara se molitveno ozračje, atmosfera zahvaljivanja i pohvale. Korištenje slavljeničke službe kao „predjela“ nagovoru ili nekom drugom dijelu susreta je prilično nesvrsishodno. Zato je potrebno da voditelji zajednice voditeljima slavljenja objasne svoju namjeru te u kojem smjeru planiraju voditi susret ili molitvu kako bi se pomnije odabrale pjesme i ušlo u spontano slavljenje te se ostvarilo zajedništvo u molitvi. Također, nemojte izbjegavati ulaganje financija u kupovinu instrumenata i druge glazbene opreme (slavljeničke službe su poznate kako neprekidno traže neku novu opremu!) kao i ulaganja vremena u slavljeničku službu. Ukoliko želite da slavljenička služba njeguje jedan stil slavljenja, onda je potrebno uložiti svoje vrijeme i biti uz članove slavljeničke službe te pratiti i usmjeravati njihov rast u tome. Duhovna pratnja i rad s članovima slavljeničke službe kako bi im se potpuno razjasnila njihova uloga kao slavljenika može iziskivati mnogo vremena. To ponekad zahtjeva individualni rad sa slavljenicima, ali to je odraz vaše potpore i voditelju slavljeničke službe, ali i cijeloj službi. Voditelj zajednice kao i voditelj slavljeničke službe i/ili slavljenja dužni su uz sve ovo prvenstveno paziti na pomazanje u služenju slavljeničke službe.

 

Iskoračiti u služenju

Svjedočanstvo Marije Delale iz Zajednice Dobri Pastir (podružnica Klis) 

www.obnovauduhu.com

Hvaljen Isus i Marija!

Posvjedočila bih važnost služenja Gospodinu svim srcem u onim trenucima kada okolnosti nisu onakve kakve očekujemo, kada Gospodin čini nešto novo unutar slavljeničke službe i izbacuje nas iz naše kolotečine na koju smo navikli. Također, to su trenutci kada je važno povjerovati Gospodinu i predati mu se uključujući cijelu slavljeničku službu. Naše iskustvo takvih noviteta i promjena dogodilo se kada smo u molitvi dobili poticaj da trebam iskoračiti sviranjem gitare na susretima naše zajednice. Time su se promijenile dotadašnje okolnosti u slavljeničkoj službi naše zajednice, npr. od izbora pjesama, načina njihova izvođenja, morali smo se prilagođavati jedni drugima na novi, drugačiji način. To je zahtijevalo više vremena, ulaganje većeg napora, više strpljivosti jednih prema drugima i međusobnog razumijevanja. Bog nas je na taj način pozvao da uđemo u jedno dublje zajedništvo, da se još više odričemo sebe i da mu prikazujemo to kao žrtvu po kojoj će se On još više proslavljati. Gospodin je tako radio na našim srcima i još nas više međusobno povezao. Potaknula bih sve vas da iskoračite ako osjećate da vas Gospodin poziva na nešto novo, na promjene, te da se ne bojite jer će Gospodin to sve izvesti na dobro i blagoslovit će takvo služenje u zajedništvu. Naše dvije slavljenice su uskoro prepoznale poticaj da i one krenu na tečaj gitare i sad rastu u tome. Ne bojmo se otvoriti nečem novom na što smo pozvani, Gospodin će to obilno blagosloviti! Amen!