Svakodnevna razmatranja i molitve

Kad učinite sve, što vam se zapovijedi, recite: sluge smo nekorisne.

Gdje će se naći tko, koji bi htio služiti Bogu bez plaće? Rijetko se nalazi čovjek tako duhovan, da bi se lišio svega. Kad bi čovjek dao sav svoj imutak, još je to ništa. I kad bi izvršio veliku pokoru, još je malo. I kad bi naučio svu znanost, još je daleko. I kad bi u takvoga bila velika krepost i veoma revna pobožnost, još mu mnogo treba: naime još jedno, što mu je najpotrebnije. Što je to? Da se odrekne i sebe nakon što je sve napustio; da izađe iz sebe te da ništa ne zadrži iz ljubavi prema samom sebi. I kad je učinio sve, što zna da je morao učiniti, neka misli, da nije ništa učinio. Neka ne drži velikim, što se može držati za veliko, već neka se uistinu prizna nekorisnim slugom, kako kaže Istina: „Kad učinite sve, što vam se zapovijedi, recite: sluge smo nekorisne." (Luka 17,10) Onda će istom moći biti pravi siromah i lišen svega u duhu, te s prorokom kazati: „Jer sam sam i nevoljan." (Ps 24,16) Ipak nitko nije bogatiji, ni silniji, ni slobodniji od onoga, koji umije sebe i sve ostaviti i smjestiti se na posljednje mjesto.

Toma Kempenac