Crkva sv. Dujma
Važnost zagovorne molitve u povijesti hrvatskog naroda
Današnja splitska katedrala izgrađena je u četvrtom stoljeću kao mauzolej rimskog cara Dioklecijana. Nakon što su kršćani dobili slobodu ispovjedanja vjere Milanskim ediktom 313. godine, netom prije smrti cara Dioklecijana, sagradili su bazilike nad grobovima mučenika.
Kad su u sedmom stoljeću Avari i Slaveni srušili Salonu, dio stanovnika je pobjegao na otoke, odakle se, nakon određenog vremena, dio njih vratio na kopno i nastanio u napuštenoj carskoj palači. Carski mauzolej pretvorili su u kršćansku crkvu, uklonili poganske idole i sarkofag u kome je car počivao.
Potom su iz srušenih bazilika u Saloni prenijete kosti svetih mučenika koje je Dioklecijan dao pogubiti: Dujma, prvog biskupa Salone i Anastazija. Prema predaji splitskog kroničara Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća, prvi splitski nadbiskup bio je Ivan Ravenjanin koji je organizirao i uredio splitsku Crkvu u sedmom stoljeću.
Vanjski oktogon mauzoleja bio je opkoljen trijemom na 24 stupa. U unutrašnjosti ima kružni oblik sa četiri polukružne i četiri pravokutne niše. U sredini je stajao Dioklecijanov sarkofag, koji je kasnije uništen. Iznad niša diže se osam korintskih stupova od crvenog granita, a nad njima još osam manjih. Na vijencu koji teče uokolo reljefno su prikazani Eroti u lovu, maske i ljudske glave.
Osobito su zanimljiva dva medaljona s vrpcama, na kojima arheolozi i splitska tradicija prepoznaju portrete cara Dioklecijana i žene mu Priske. Također je zanimljiva konstrukcija kupole zidane lepezastim slaganjem opeka u donjem te kružnim slaganjem u gornjoj trećini. Kupola je sjajila svjetlucavim mozaikom kao i ona u Vestibulu.
Lijevo od ulaza nalazi se šesterostrana propovjedaonica iz 13. stoljeća, građena od skupocjenog zelenog porfira, nekoć pozlaćenog u cijelosti. Desni je bočni oltar bio posvećen salonitanskom biskupu i mučeniku Svetom Dujmu.
Freskama četiriju evanđelista oltar je ukrasio splitski kasnogotički slikar Dujam Vušković 1429. godine. Lijevi bočni oltar je od suzaštitnika Splita, solinskog mučenika Anastasija Akvilejskoga, kojeg je izradio 1448. godine najveći hrvatski graditelj i kipar svoga doba Juraj Dalmatinac.
Osobito je lijep središnji reljef na sarkofagu s prikazom Bičevanja Kristova, gdje kipar Dalmatinac prikazuje Krista pokrenuta mukom i bolju. Glavni je oltar podignut negdje između 1685. i 1689. godine. U sjevernoj niši nalazi se oltar koji je izradio mletački kipar Morlaiter 1767. godine, u kojem od 1770. leže moći Sv. Duje iz Boninova oltara. Najznačajnije djelo u baroknom koru katedrale su drveni nasloni klupa koje su izvorno stajale pred glavnim oltarom, izrezbareni čak u prvoj polovici 13. stoljeća.
Splitska katedrala poznata je po drvenim vratima koje je izradio domaći majstor Andrija Buvina 1214. godine, izrezbarivši u orahovini 28 prizora Isusova života. Odlično su očuvana, osim najdonjih dijelova oštećenih nogama prolaznika, Buvina vrata su raritet u europskoj umjetničkoj baštini, jer su rijetka vrata izrađena od drveta, a očuvana do danas. Katedrala je prepoznatljiva i po svojem visokom i lijepom zvoniku, koji je kombinacija romaničkog i gotičkog graditeljstva, čija je gradnja prema predaji započela u 13. stoljeću.
Ispod mauzoleja smještena je kripta koja je posvećena svetoj Luciji, djevici i kršćanskoj mučenici. U katedralnoj riznici čuva se Evanđelistar sv. Dujma iz druge polovice šestog stoljeća. To je najstariji rukopis pisan na pergameni sačuvan na tlu Hrvatske.
Među vrijednostima riznice nalaze se dragocjeni arhivski dokumenti, srednjovjekovni kodeksi (Historia Salonitana), brojni relikvijari, srebrna pala s oltara sv. Dujma iz prve polovice 14. stoljeća, misno ruho i posuđe te čudotvorna ikona Gospe od zvonika prenesena iz crkvice iznad Željeznih vrata.
https://www.facebook.com/zagovorna.mreza.hr/