Crkva sv. Stjepana u Dubrovniku

Važnost zagovorne molitve u povijesti hrvatskog naroda

Crkva sv. Stjepana je bila starohrvatska kraljevska crkva u Dubrovniku koju je, prema legendi, dao podići hrvatski kralj Stjepan Miroslav. Crkva je iz polovice 10. stoljeća. Izgrađena je na području Pustijerne u predromaničkom stilu. Porfirogenet u O upravljanju carstvom spominje da je u središtu grada, i kao najznačajniju građevinu Dubrovnika...u kojoj su se čuvale relikvije sv. Pankracija.

Kralj i njegova supruga, hrvatska kraljica Margarita (Mare) dali su ju podići kao svoju zadužbinu prigodom boravka 948. godine. Crkvi su donijeli sv. moći. Crkva se nalazi kod današnjih gradskih zidova u dvorištu biskupskog sjemeništa u Dubrovniku. Podignuta je ponad stare crkvice sv. Stjepana, gdje su se kralj i kraljica išli pokloniti čuvenim sv. moćima, a prema danom zavjetu. Zadužbinsku crkvu nadijelili su kraljevskim darovima i dali joj posebna župnika. 
Kraljica Margarita darovala je crkvi relikviju drva sv. Križa. Poslije suprugove smrti, hrvatska kraljica Margarita vratila se u Dubrovnik, postala redovnica i živjela svetim životom. Preminula je u Dubrovniku. Bila je pokopana je ispred ove crkvice. Godine 1590. dubrovački plemić Junij Gradić premjestio je sve posmrtne ostatke koji su bili ispred ove crkve i pokopao ih u novi grob, sagrađen naročito za ostatke pokojnika.

Crkvu je uništio veliki potres 1667. godine i nakon toga nije obnavljana. 
Kraljevska zadužbinska crkva 20. stoljeće dočekala je kao razvalina. Sva su vrata bila zatvorena, a jedini ulaz bio je kroz pretkuće sjemeništa.

U otkapanju zatrpanih ostataka sudjelovao je zavičajni povjesničar i zaljubljenik u dubrovačku povijest don Niko Gjivanović, Nikola Zvonimir Bjelovučić i slikar Ivo Scattolini. Dopuštenje su dobili od vlasnika, biskupskog sjemeništa, a priskrbio im ga je dubrovački biskup dr Josip Marčelić. I lokalne su vlasti pomogle u otkopavanju prizemlja. Dali su im inženjere i radnike. Ostatke su iskapali od rujna i završili studenoga 1927. godine. 

Ostatci prve male crkvice sv. Stjepana nalaze se usred ove crkve. Pri iskapanju 1927. nađeni su temeljni zidovi i ostatci apside. Za staru crkvicu Junije Rastić je napisao da je u njoj 920. godine po povratku iz Rima "kralj trebinjski Pavlimir" udijelio velike milostinje i pohranio moći petero svetaca koje je donio iz Rima: sv. Ahileja, sv. Domitile, sv. Nereja, sv. Pankracija i sv. Petronile, kćeri sv. Petra, te je zbog vjerovanja da su ovdje sv. moći, crkva postala glasovita u Crvenoj i Bijeloj Hrvatskoj.

Više ulomaka ukrašenog kamenog namještaja iz predromaničke crkve pronađeno je prigodom istraživanja. Nedvojbeno su utvrđene dvije razvojne faze crkve, starija od konca 8. ili početku 9. stoljeća, te iz 10. – 11. stoljeća. Ustanovljeno je da je prvotna crkva bila iste širine kao današnja, da je apsida bila pravokutna i da je crkvica bila jednobrodna i vjerojatno bez kupole.

Crkva sv. Stjepana u Pustijerni važan je spomenik u Dubrovniku i zbog toga jer se uz nju veže legenda da se tu svećeniku Stojku 972. godine ukazao sv. Vlaho, nakon čega je svetac uzet za zaštitnika Dubrovnika.
Obnova crkve započela je 2010. godine, a završna 2017. godine.