Hrvatski zavjetni križ

Hrvatski zavjetni križ je križ, koji je nastao 1979. godine povodom velike proslave 1100. obljetnice ulaska hrvatskog naroda u krilo Katoličke crkve u povezanosti s događajem koji se s pravom smatra KRSNIM LISTOM HRVATSKE DRŽAVNOSTI i PRVIM MEĐUNARODNIM PRIZNANJEM HRVATSKE DRŽAVE kada je papa Ivan VIII. 07. lipnja 879 uspostavio s knezom Branimirom veze između Svete Stolice i hrvatskog naroda.
Hrvatski zavjetni križ poseban je znak jubileja Branimirove godine. Hrvatski biskupi na čelu sa zagrebačkim nadbiskupom Franjom Kuharićem i izaslanikom pape, kardinalom Franjom Šeperom, istaknuli su ga na velikom slavlju u Ninu 2. rujna 1979. sa željom, da uđe u svaku hrvatsku katoličku kuću i da trajno podsjeća na jubilarni geslom:
„Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu.”
Križ neka bude dragocjena svetinja vaša,
dragi očevi, i vaša, drage majke.“
„Odlučujemo da ćemo svake večeri, po mogućnosti u isti sat, u devet sati navečer, izmoliti kratku ispovijest vjere da se duhovno svi Hrvati katolici povežu, gdje god oni bili, u zajedništvu vjere, nade i ljubavi!“
Križ se sastoji od podloge sa starohrvatskim pleterom, koji se nalazi preko cijelog križa. Na tom pleteru je raspeti i uskrsli Isus Krist. Na vrhu križa je krstionica kneza Višeslava. Nad Isusovom glavom je natpis INRI. Uz Isusovu desnu ruku je spomenik kneza Branimira, a Pralik Gospe Velikoga Zavjeta uz Isusovu lijevu ruku. U podnožju križa je znak Branimirove godine (879. – 1979.) s ključevima sv. Petra.
“Dragi moji Hrvati, uspomena na slavlja “Branimirove godine” neka Vam bude poticaj na vjernost Isusu Kristu, Gospi i Crkvi. Sjećajući se prošlosti, budite zauzeti graditelji vedre kršćanske budućnosti, kako pojedinac, tako obitelji i sav Božji narod.
S apostolskim blagoslovom, papa Ivan Pavao II”

KRATKI POVIJESNI OKVIR
“Godine 879. „Branimir vladar Hrvata“ (BRANIMIR DUX CROATORUM) i Teodozije, izabrani ninski biskup, zaokrenuše kormilo hrvatske državnosti i crkvenosti ODLUČNO PREMA ZAPADU, PREMA PAPINSTVU, za razliku od prethodnika, kneza Zdeslava (878.-879.), koji je pokušao državu i Crkvu usmjeriti prema istoku-Carigradu.
Papa Ivan VIII. na Spasovo iste godine 879. s konfesije sv. Petra uzdignu ruke Svemogućemu te blagoslovi hrvatskoga vladara Branimira, njegovu zemlju i njegov narod, kako je navedeno u njegovu pismu od 7. lipnja 879.
I tako „s majčinim mlijekom Hrvati primiše nauk Apostolske Stolice“, kako se o njima izrazio papa Ivan X. u pismu prvom hrvatskom kralju Tomislavu godine 925.
Taj sveti nauk sačuvali su kroz trinaest stoljeća zadane i jedanaest stoljeća obnovljene i potvrđene vjernosti. Zaista slavno razdoblje u kojem se nježna golubica kroz stoljetne prijetnje i ratne požare mukotrpno morala probijati s maslinovom grančicom!”

III. SUSRET HRVATA S PAPOM O 1100. OBLJETNICI PISMA PAPE IVANA VIII. KNEZU BRANIMIRU U RIMU
Papa je sv. Ivan Pavao II. 30.travnja 1979. godine, šest mjeseci nakon stupanja na papinsku stolicu, u spomen te 1100. obljetnice slavio s hrvatskim biskupima i više stotina svećenika, uz sudjelovanje desetak tisuća hrvatskih hodočasnika na glavnom oltaru bazilike Sv. Petra SVEČANU SVETU MISU NA HRVATSKOM JEZIKU, što je bio prvi takav slučaju povijesti.
Tada je Papa Ivan Pavao II hrvatskim hodočasnicima rekao:
“Doista, u ovom susretu nad grobom svetoga Petra, kao da se sabrala sva vaša povijest duža od 13 stoljeća, a posebno veliki događaji iz života vaše Crkve, sve od vašeg pokrštenja i ulaska u krilo Rimske Crkve, koja je ‘glava i učiteljica svih Crkava’ … Gledajući u duhu bogatu i višestoljetnu prošlost vašega naroda, čini nam se da možemo naglasiti ove tri njezine izvanredne vrednote:
Prvo, vjernost Isusu Kristu i Evanđelju, koju su vaši pradjedovi znali iskupiti pravim mučeničkim žarom i duhom, u vjekovnoj borbi ‘za krst časni i slobodu zlatnu’.
Drugo, ljubav i odanost Hrvata prema Rimskoj Crkvi, prema Petrovoj Stolici. Ta je Crkva uistinu Majka vaša ‘u kojoj su se i pređi vaši iz najbistrijeg vrela pojili slatkim napitkom nauka’.
Treće, ljubav, odanost i pobožnost Hrvata prema Mariji, Majci Božjoj, Majci Crkve, a koju vi tako rado nazivate “Kraljicom Hrvata” i sinovski štujete u brojnim svetištima.
Tu trostruku vjekovnu vjernost pretvarate i danas u svoj ‘VELIKI ZAVJET’ VJERNOSTI ISUSU KRISTU, CRKVI I MAJCI BOŽJOJ, posebno nakon jubilarnih proslava u Mariji Bistrici, Solinu i Biskupiji. BUDITE VJERNI, BUDITE POSTOJANI, BUDITE PONOSNI NA SVOJE KRŠĆANSKO IME!
Dragi moji Hrvati, hvala vam na ovom susretu, na ovom iskazu obnovljene vjernosti! Papa vas voli, papa vas grli i prima, papa vas blagoslivlja! Amen!”

Od mnoštva darova, koji su uručeni papi, posebno mjesto je zauzeo HRVATSKI KALEŽ koji je zamišljen kao sinteza hrvatske kršćanske povijesti koja se odvijala u sloganu “za krst časni i slobodu zlatnu !”
SLAVLJA 10. lipnja 1979. PO BISKUPIJAMA I ŽUPAMA
U nedjelju 10. lipnja 1979. god. na blagdan Presvetog Trojstva bio je dan zahvalnosti Presvetom Trojstvu za dar vjere u zajedništvu Katoličke Crkve u svi biskupijama i župskim zajednicama. Najsvečanije je bilo u splitskoj nadbiskupiji i to u Muću Gornjem, gdje se nalazi Branimirova zadužbina i gdje je sv. misu slavio biskup Ivo Gugić u koncelebraciji sa 70 svećenika i u prisutnost 7000 hodočasnika.
U zagrebačkoj nadbiskupiji središnja proslava je bila u zagrebačkoj katedrali koju je slavio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić uz sudjelovanje oko 6000 vjernika.
DOMOVINSKO SLAVLJE “BRANIMIROVE GODINE” U NINU 2. RUJNA 1979. GOD.
Zacrtani program slavlja u toj 1979. godini bio je “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu!” Glavnom slavlju održanom blizu Nina na brdašcu “Grguru” i oko njega prethodila su mnoga hodočašća pješice, te molitveno bdijenje u starom Ninu pod nazivom “Noć u kojoj se svjetla ne gase” na kome se je okupilo oko 5000 vjernika.
“Dirljivo je bilo promatrati naš svijet s istoka i zapada, sa sjevera i juga, kako u rupama ulazi preko ninskog mosta s oznakama svojih župa i s pjesmom na usnama. Traže crkvu da cijeli Nin postane veliki hram molitve, pjesme i suza!” Navečer u 10 h svi pođoše za uskrsnom svijećom u ophod putem Gospe od Zečeva.
Sutradan je svečanu sv. Misu slavio kardinal Franjo Šeper kao papin delegat uz sudjelovanje oko 500 svećenika, 1000 časnih sestara i velikoga mnoštva od oko 250.000 vjerničkog puka. Mnogi su došli iz svih krajeva ondašnje države u narodnim nošnjama. Opći je dojam svih izvjestitelja iz Nina bio je da se je “dogodilo čudo na Grguru”!
U zaključnom govoru zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić iznio je teologiju križa s velikom porukom i obvezom: “ZAVJETNI KRIŽ U SVAKI DOM!” te je posebno preporučio svima da dnevno izmole, po mogućnosti u isti sat, u 21 navečer, “ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA!”