Krstionica kneza Višeslava
Važnost zagovorne molitve u povijesti hrvatskog naroda

Višeslavova krstionica naziv je kamene krstionice na kojoj se spominje knez Višeslav, a jedan je od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture iz ranog srednjeg vijeka. Pretpostavlja se da je krstionica prvotno bila u Ninu, u baptisteriju
Krstionica je isklesana iz bloka mramora te ima šesterostranični oblik visine 90 cm i promjera otvora 120 cm. Uz bridove stranica reljefno je isklesan po jedan torodirani stupić sa stiliziranim kapitelom, dok je na sredini prednje stranice prikazan procesionalni križ ispunjen hrvatskim tropletom za zavojnicom na kraju triju krakova.
Na krstionici je na latinskom jeziku napisano a prevedeno na hrvatski jezik:
„Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast Sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika.“
Krstionica je otkrivena u Veneciji 1853. godine, u kapucinskom samostanu Presvetog Otkupitelja na otoku Giudeccha, a odatle je prenesena u muzej Correr. 1941. godine, u zamjenu za jedan drugi spomenik, Italija je prepušta Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te je krstionica smještena u palaču HAZU u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata prenesena je u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje se i danas nalazi. Replika Višeslavove krstionice nalazi se u Muzeju ninskih starina, a sadreni odljev u Gliptoteci u Zagrebu
Krštenje je temelj čitavog kršćanskog života ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju ulaz drugim sakramentima. ( KKC1213) Nama kršćanima ne smije promaknuti da ako je tijelo to koje je uronjeno u vodu, duša je ta koja je uronjena u Krista kako bi primila oproštenje od grijeha i zasjala božanskim svjetlom. Zahvaljujući Duhu Svetomu, krštenje nas ukapa u smrt i uskrsnuće Gospodinovo, uranjajući u krstionicu starog čovjeka kojim je vladao grijeh koji odvaja od Boga, rađajući novog čovjeka, ponovno stvorenoga u Isusu. U Njemu su svi Adamovi sinovi pozvani na nov život.
Krsna voda nije bilo kakva voda, nego voda na koju je zazvan Duh koji daje život. Sjetimo se onoga što je Isus rekao Nikodemu kako bi mu objasnio rađanje božanskog života: „Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je“ (Iv 3,5-6). Iz tog se razloga krštenje naziva također „obnavljanje“ jer vjerujemo da nas je Bog spasio „po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom“ (Tit 3,5) –
Krštenje je prema tome, djelotvoran znak ponovnog rođenja, kako bismo hodili u novosti života. Bog nas je pozvao u zajedništvo sa sobom, po krštenju smo postali djeca Božja. Uranjajući nas u Krista, krštenje nas također čini udovima njegova Tijela, koje je Crkva, i dionicima njezina poslanja na zemlji.
Mi krštenici nismo izolirani: udovi smo Tijela Kristova. Životnost koja proistječe iz krštenja pojašnjena je Isusovim riječima: „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda“ (Iv 15,5). Isti život, onaj Duha Svetoga, teče od Krista prema kršteniku, sjedinjujući ih u jedno Tijelo (usp. 1 Kor 12,13), pomazano svetim uljem i okrjepljeno na euharistijskom stolu.
Krštenje dopušta Kristu da živi u nama, a nama da živimo ujedinjeni s Njim kako bismo surađivali u Crkvi, svatko prema svojem vlastitom stanju, u preobražavanju svijeta. Krsna kupelj, koja se prima samo jednom, rasvjetljuje čitav naš život, vodeći naše korake sve do Nebeskog Jeruzalema.
Krštenje je besplatan dar za sve, odrasle i novorođene. No kao sa sjemenom punim života, taj dar pušta korijene i donosi plod u zemlji koju hrani vjera. Krsna obećanja koje svake godine obnavljamo na Vazmenom bdjenju trebaju biti obnavljana svakoga dana kako bi nas krštenje kristificiralo. Krštenje nas „kristificira“, a onaj koji je primio krštenje i koji je „kristificiran“, suobličava se Kristu, preobražava se u Krista i ono ga uistinu čini drugim Kristom . ( Papa Franjo na općoj audijenciji 11.04.2018)