Posveta hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900.g.

22. lipnja 2020. navršilo se 120 godina​ kako se preko 160. 000 hrvatskih mladića i djevojaka 1900. godine posvetilo Srcu Isusovu. Spomen na tu posvetu ostao je u hrvatskom narodu sve do danas: pjesma "Do nebesa nek se ori" spjevana je bila upravo za tu prigodu i kroz cijelo dvadeseto stoljeće pjevala se kao jedna od najpopularnijih hrvatskih vjerskih pjesama. Kako se organizirala i obavila ova posveta vidjet ćemo iz ovoga prikaza.

Pripremni odbor za posvetu mladeži

Nakon što je Papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god. posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj  je sljedeće, 1900. godine bila pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Nekoliko zagrebačkih svećenika početkom 1900. ustanovili su poseban odbor za organiziranje posvete. Sa svoga prvog sastanka 24. veljače 1900. uputili su hrvatskoj mladeži javni Poziv za posvetu koji je objavljen i u tisku. Inicijatori ove posvete, osim odaziva Papi Leonu XIII., željeli su da završetak jednog stoljeća i ulazak u novo bude kod hrvatske mladeži označen potvrdom vjere i odanosti Isusu Kristu. Članovi odbora bili su: Dr. Andrija Jagatić kao predsjednik, K. Matica potpredsjednik, Stj. Ćukac tajnik, te odbornici: Dr. J. Lang, N.Kamenar, Dr. K. Bošnjak, Stj. Niemčić, Dr. L. Jambreković, M. Rukavina.

Hrvatski biskupi i zemaljska vlada odobravaju ideju

Odbor je odmah obavijestio hrvatske biskupe o ovoj inicijativi. Sav hrvatski episkopat spremno ju je odobrio, blagoslovio i uzeo pod svoje okrilje te obećao potrebnu pomoć. Pojedini biskupi su i pismeno potvrdili svoje odobrenje. Tako zagrebački nadbiskup dr. Juraj Posilović postavlja na čelo odbora za predsjednika dr. Andriju Jagatića, a cijelom odboru  upućuje pismeno i ove riječi: "Preporučam i rado blagoslivljem prekrasnu namisao da se naša hrvatska mladež ove godine što svečanije posveti Presv. Srcu Isusovu, te se na poseban način pokloni Papi Leonu XIII." Sarajevski nadbiskup Josip Stadler, veliki promicatelj pobožnosti Srcu Isusovu u Bosni, najtoplije je preporučio svima u svojoj biskupiji da "što revnije porade oko toga slavlja." Đakovački biskup J.J. Strossmayer napose se založio za ostvarenje ideje i izdao je za cijelu biskupiju prigodnu okružnicu kojom odobrava cijelu inicijativu, te daje sasvim konkretne upute kako se ova inicijativa treba provesti među mladima u đakovačkoj biskupije. I ostali hrvatski biskupi nisu zaostali svojom preporukom i zalaganjem za posvetu. 

Visoka Zemaljska vlada kojoj se Odbor obratio s molbom za pokroviteljstvo dala je svoj pristanak i odobrila je sve akcije koje su s tim u svezi bile organizirane po školama.

Popratne akcije uz posvetu: album s potpisima i zlatno srce za Papu, Petrov novčić i hodočašće u Rim

Nakon "Poziva" koji je u obliku letka bio objavljen u javnosti, Odbor je objavio posebnu brošuru na trideset stranica pod naslovom "Slavlje hrvatske omladine na osvitu novoga stoljeća" u kojoj se detaljnije obrazlaže smisao posvete i način njezina obavljanja. U toj brošuri po prvi puta je objavljena pjesma posvetnica "Do nebesa" koju je spjevao travnički devetnaestogodišnji gimnazijalac Petar Perica. Za tri mjeseca rasparčalo se 50.000 primjeraka ove knjižice po cijeloj Hrvatskoj i Herceg-Bosni.

U brošuri se objašnjene sve ostale akcije koje su pokrenute u svezi posvete, a imale su cilj dati cijelom pothvatu karakter ozbiljnosti, vidljivosti, te potvrde svoga iskrenog pristajanja uz Krista.  Sve su se te akcije sastojale u povezanosti s Papom - Kristovim namjesnikom u Rimu a sastojale su se u ovome: priprema i izrada albuma s potpisima onih koji su pristupili posveti, prikupljanje "duhovnog cvijeća", tj. molitava i djela pobožnosti za sv. Oca, prikupljanje Petrovog novčića i hodočašće u Rim te predaja Papi istih darova. 

Pozivu za posvetu odazvalo se preko 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka i svi njihovi potpisi prikupljani kroz nekoliko mjeseci bili su sabrani u velikom albumu namijenjenom Svetom Ocu. Izrađeno je potom  "zlatno srce", figura načinjena od zlata; imalo je lik i veličinu ljudskog srca a predstavljalo je Srce Isusovo. U to "zlatno srce" stavljen je popis "duhovnog cvijeća", tj. djela pobožnosti što su ih mladi hrvatski katolici tijekom nekoliko mjeseci prikazivali za Svetoga Oca. Ta su se djela pobožnosti sastojala iz ovoga: 

800 postova, 1.200 križnih putova, 1.500 trodnevnica, 2.000 devetnica, 5.000 pohoda crkava, 8.000 zlatnih krunica, 40.000 sakramentalnih sv. pričesti, 60.000 duhovnih sv. pričesti,  90.000 sv. misa,  126.000 Gospinih krunica, 130.000 samozataja, 150.000 litanija, 575.000 drugih raznih molitava. Ukupno: 1,189.5000 molitava i dobrih djela. 

O toj ideji da se i na ovakav simboličan način potvrdi posveta mladeži i njezina odanost Kristovu namjesniku govori nam Spomenica na str. 38 ovim riječima: "Ali hrvatska omladina ne htjede svetom Ocu pokloniti zlatno srce kakvo mu drago, nego lik Presvetoga Srca Isusova. Srcu Isusovu posvetila je ona na svečan način svoje nevino srce; Srce Isusovo i srce hrvatske omladine postalo je tom posvetom jedno srce. A kao vanjski znamen ove svoje nutarnje posvete prikazala je mlada Hrvatska svoje srce u Srcu Isusovu vidljivome Namjesniku Kristovu."

Zajedno s gore navedenim akcijama tekla je i akcija prikupljanja  "Petrovog novčića". To su novčani prilozi koje katolici diljem svijeta prikupljaju za Papu i za potrebe uzdržavanja središnjih ustanova Crkve. U toj akciji mladi Hrvati su prikupili 500 dukata koji su bili predani Svetom Ocu prigodom rimskog hodočašća.

Svečano slavlje posvete Srcu Isusovu u hrvatskim biskupijama

Samo slavlje posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bilo je obavljeno za svetkovinu Srca Isusova u svim hrvatskim biskupijama; u većini je to bilo za sam blagdan, u petak 22. lipnja 1900., a ponegdje u nedjelju 24. lipnja kada se u mnogim krajevima obavljala vanjska proslava Srca Isusova. O cijelom slavlju Spomenica donosi opširne opise iz raznih mjesta svih hrvatskih biskupija. Posebno je svečano bilo u Zagrebu. Po odredbi nadbiskupa Posilovića posveta mladeži je obavljena u zagrebačkoj katedrali koja bila potpuno ispunjena mladima. Računa se da ih je bilo oko pet tisuća. 

U Spomenici su od 42. do 173. stranice, što je i najveći dio knjige,  navedeni izvještaji i opisi kako se posveta obavljala u Zagrebu i u brojnim drugim mjestima po svim hrvatskim biskupijama. 

Hodočašće u Rim i susret s Papom Leonom XIII.

Početkom srpnja 1900. krenulo je u Rim veliko hrvatsko hodočašće prigodom Jubilarne Godine na kojem je sudjelovalo preko 700 hodočasnika od čega je bilo 50 mladića i djevojaka, predstavnika mladeži koja se posvetila Srcu Isusovu. Hodočašće su predvodili hrvatski biskupi. 3. srpnja primio ih je u audijenciju Papa Leon XIII. i to u Sikstinskoj kapeli. Dvojica mladića, gimnazijalac, Petar Perica, autor pjesme posvetnice Do nebesa, i Franjo Scholz iz Zagreba uručili su Svetom Ocu veliki umjetnički Album hrvatske omladine s preko 160.000 potpisa mladih. Tri su djevojke u narodnim nošnjama potom predale Papi veliko zlatno srce s duhovnim cvijećem molitava, žrtava i dobrih djela što su za njega tijekom proteklih mjeseci mladi Bogu prikazivali. Papa je bio vidljivo iznenađen i ganut ovim velikim darom hrvatske mladeži. Predan je potom Svetom Ocu Petrov novčić, tj. 500 dukata, također dar hrvatske mladeži. Zlatno Srce s duhovnim darovima Papa Leon XIII. zadržao je u svojoj sobi, jer mu je toliko bio drag taj poklon kao što je kasnije usmeno i pismeno potvrdio.

Zahvala Pape Leona XIII. za darove hrvatske mladeži

Nakon hodočašća u Rim i pohoda Svetom Ocu, Papa Leon XIII. uputio je vlastoručno pismo nadbiskupu Jurju Posiloviću u kojem zahvaljuje napose za darove što mu ih je hrvatska mladež predala kao znak svoje posvete Presvetom Srcu Isusovu. Nadbiskup Posilović pročitao je ovo Papino pismo javno na otvorenju Prvog hrvatskog katoličkog sastanka u Zagrebu 3. rujna 1900.g. Evo tog Papina pisma u hrvatskom prijevodu:

"Časni brate, pozdrav ti i apostolski blagoslov! Među premnogim radosnim događajima, kojima se dobroti Božjoj svidjelo dušu našu u ovoj svetoj godini tješiti i krijepiti, odlično mjesto zauzimlje po hrvatskoj mladeži doprineseni nam dokaz ljubavi i odanosti. Taj je dokaz nama veoma mio ne samo poradi velikog broja onih koji ga doprinesoše, nego najviše s toga razloga, što su se ovi svečano obvezali, da će pod zastavom Božanskog Srca, "pro aris et focis" za vjeru naime i domovinu ustrajno i odvažno vojevati. Kao znak toga zavjeta prikazano Nam je zlatno srce, što je nama toliko ugodilo, da smo ga do dana današnjega kod Sebe pridržali. Tebi dakle, časni brati, već prema Tvome zvanju, rado povjeravamo, da toj mladeži ponovno izraziš Našu zahvalu i da ju ujedno u naše ime bodriš, neka se nepomično drži odluke svoje, jer će odatle crpsti obilje utjehe i sigurnu nadu budućeg blaženstva, ako bude Srce Kristovo pobožno štovala i revno nasljedovala. U to ime i za zalog očinske naše dobrohotnosti prerado podjeljujemo apostolski blagoslov Tebi i svima, koji album potpisaše.

Dano u Rimu kod sv. Petra, dne 15. kolovoza 1900., a dvadeset i treće Našega Pontifikata." 

Leo PP. XIII.

Spomen na posvetu: Knjiga-Spomenica i pjesma  "Do nebesa"

Da se spomen na taj veliki događaj Posvete hrvatske mladeži sačuva za povijest objavljena je 1901. godine spomen-knjiga pod naslovom: Hrvatska omladina pod zastavom Srca Isusova, Spomenica i Budnica, Zagreb, Tisak i naklada Anutn Scholz, 1901., 236 str. Ova knjiga u kojoj su detaljno iznesene sve akcije koje su pripremale i pratile posvetu, te opširan opis posvete u raznim mjestima svih hrvatskih biskupija, jest dragocjeni dokument o tom jedinstvenom događaju koji se zbio na pragu ovoga stoljeća. No osim ove knjige ostade još jedan spomen na posvetu kroz cijelo dvadeseto stoljeće u svim hrvatskim krajevima: to je pjesma posvetnica "Do nebesa"  Petra Perice, napisana upravo za tu prigodu a pjevala se svih ovih sto godina i još se uvijek pjeva kao izraz vjernosti i odanosti Kristu cijelog hrvatskog naroda.

1910. - godina obnove Posvete 

Za desetu obljetnicu 1910. god. organizirana je obnova posvete. Knjižica Slavlje hrvatske omladine 1910. o. Petra Perice na 64 str., tiskane u 40.000 primjeraka, duhovno je pripremila obnovu, a vodio ju je Središnji odbor pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića. Predsjednik odbora bio je pomoćni zagrebački biskup i generalni vikar dr. Ivan Krapac. Već 10. veljače Odbor je uputio svečani proglas u sve biskupije kojim se pozivlje mladež na obnovu posvete. Glasnik Srca Isusova od broja 3. do 9. te godine donosi opširne prikaze priprema i opise slavlja obnove posvete koja je održana na blagdan Srca Isusova 3. lipnja 1910. Na tisuće i tisuće mladih Hrvata u svim hrvatskim biskupijama ponovno je posvjedočilo svoju vjeru i odanost Isusu Kristu. 

U Zagrebu je obnova posvete bila svečano proslavljena kao i prije deset godina. Svečanost obnove posvete započela je u katedrali koja je bila ponovno ispunjena mladima do posljednjeg mjesta. Potom je u velikoj procesiji svih sudionika kroz najljepše dijelove grada odnesena posebna spomen-zastava ovoga slavlja u Svetište Srca Isusova u Palmotićevoj ulici koje je tada već bilo sagrađeno (gradnja je bila počela). U Svetištu Srca Isusova slavlje obnove posvete je bilo završeno pohranjivanjem ove spomen zastave na trajno čuvanje. 

I za ovu  obnovu posvete potvrđene su veze s Kristovim Namjesnikom u Rimu. Središnji Odbor uputio je Papi Piju X. posebno pismo kojim ga izvještava o obnovi posvete i u ime hrvatske mladeži potvrđuje svoju vjernost Isusu Kristu, njegovu Božanskom Srcu i moli Svetoga Oca blagoslov. Na sam dan posvete bio je poslan Papi pozdravni brzojav na što je Papa preko državnog tajnika također telegramom odgovorio i uputio  apostolski blagoslov. Naknadno je stigao i pismeni odgovor što ga je u Papino ime uputio državni tajnik Kardinal Merry de Val. U pismu se prenose papine čestitke, odobravanje pohvale i blagoslov hrvatskoj mladeži koja je sudjelovala u obnovi posvete.

Autor: Postulatura bl.Ivana Merza
Foto: Shutterstock