Zajednički susret zajednica Maranatha i Magnificat u Sigetu

Na susretu zajednice Maranatha 20. siječnja 2016. gostovala je zajednica Magnificat. Slavljenje na susretu vodili su zajednički timovi obje zajednice. Nagovor na susretu imao je đakon Ratko Podvorac voditelj zajednice Magnificat na temu ZAGOVORNIČKA MOLITVA KAO IZRAZ MILOSRĐA. 

Zagovornička molitva kao izraz Božje ljubavi i milosrđa

1. Izvanredni jubilej milosrđa. Poticaj učiteljstva na življeno milosrđe

1.1 Papa Franjo: „Misericordiae Vultus, Lice milosrđa“, bula najave izvanrednog jubileja milosrđa

a) „Lice milosrđa nebeskog Oca je Isus Krist.“1 Ovo je otajstvo naše vjere: Lice milosrdnog Boga prepoznajemo u Isus Kristu. Ali Isus i sve što je govorio i činio je i izraz Božjeg milosrđa. Sve što o Bogu trebamo znati i sve što o Bogu želimo znati jest otkriveno u licu i na licu Isusa Krista. Zato gledamo u Isusovo lice da bismo se ispunili Božjim milosrđem koje nas po njemu gleda. 
b) „Uvijek imamo potrebu razmatrati otajstvo milosrđa. Ono je izvor radosti, vedrine i mira. Ono je uvijet našeg spasenja. Milosrđe je riječ koja objavljuje otajstvo Presvetoga Trojstva.“
Otajstvo milosrđa je predmet naše stalne kontemplacije. Iz kontemplacije otajstva Božjeg milosrđa proizlazi radost, jer znamo da smo ljubljeni i spašeni, ne trebamo se brinuti jer nam je Bog u Isusu Kristu milosrdan zbog čega nas ispunja radost, vedrina. Ispunjeni smo mirom. Znamo da je Božja riječ neopoziva, da je Isus platio cijenu moga grijeha i da sam po njemu izmiren s Bogom. Bez Božjeg milosrđa nam nema spasenja. Ne možemo sami zaslužiti spasenje. Spašeni smo, i mi i drugi, Božjim milosrđem, ne vlastitim djelima pravednosti. Nemamo se čime hvaliti pred Bogom. Ivan nam kaže da je Bog ljubav, a papa Franjo da je Božje milosrđe objavljenje otajstva Presvetoga Trojstva. To je polazište našeg vjerničkog života. To je temelj prave poniznosti.
c) „Postoje trenuci kada smo pozvani još snažnije usmjeriti svoj pogled na milosrđe, kako bismo sami postali djelotvornim znakom Očeva djelovanja.“
Kontemplacija Božjeg lica u Isusu Kristu rađa evangelizacijsku aktivnost. Doživjeti iskutvo Božjeg milosrđa mijenja moju nutrinu, mijenja mene. Iz tog iskustva slijedi djelotvornost našeg evangelizacije. Dakle, tek iz iskustva primljenog milosrđa, mogu djelovati kao onaj koji daje to isto milosrđe drugome koji ga treba. Po nama se i na nama otkriva naša bogolikost, jesmo li i koliko prožeti otajstvom milosrdnog Boga. Vjerodostojnost vjerničke egzistencije izvire iz prihvaćanja ljubljenosti i bezuvijetne Božje ljubavi koju nam je Otac iskazao u Isusu Kristu.

2) Božićna poruka kardinala Bozanića: „Gdje je milosrđe, naizgled nemoguće postaje stvarnost.“

2.1. „Kršćanstvo se ne živi tek kao ideja, nego kao konkretnost u kojoj je prisutan Emanuel, Bog s nama.“

Izgleda da su tri stvari vrlo zanimljive Obnovi u Duhu Svetom izrečene u Božićnoj poslanici kardinala Bozanića.
Prvo, kao kršćani smo ljudi odnosa sa živim Bogom. Mi smo ljudi iskustva Božjeg milosrđa ljubavi i dobrote, koji konkretno živimo i svjedočimo ovo otajstvo vjere. Isus je vrata milosrđa, na koja smo pozvani ulaziti, ali sami bivati vrata milosrđa za one koji ih traže- Pozvani smo biti i lice milosrđe. Kako što je Isus lice Očeva milosrđa, i mi smo pozvani biti lice Isusova milosrđa. Drugo: „Po milosrđu možemo imati iskustvo „novoga rođenja“ jer se po milosrđu čovjeka vraćamo u puninu života.“ Sintagma novog rođenja tako značajna za iskustvo krštenja u Duhu iskustvo vjerničkog života očituje u milosrdnom postojanju onoga koji se smatra krštenim u Duhu. Zato nas milosređe određuje i razotkriva.
Treće, milosrđe je ona stvarnost koja je uvijet čuda, tj. promjena naizgled nemogućeg u moguće. Promjena vlastitog života donosi promjenu u svijetu tek mjenjanjem vlastitog srca: od kamenog do srca od mesa. Od tvrdoće do milosrđa.
Naše je povijesno poslanje briga i zauzetost za drugoga. I papa Franji i kardinal Bozanić nas podsjećaju na tjelesna i duhovna djela milosrđa.

3. Biblijski poticaj na zagovorničku molitvu kao djelo duhovnog milosrđa

3.1. Čudo u Kani Galilejskoj Iv 2, 1-12

Prvi korak u zagovorničkoj molitvi jest potreba. I to ne bilo kakva potreba nego potreba drugoga. Prisutnost u životu čovjeka znači prepoznavanje njegove potrebe što nači ljubav. Marija u Kani vidi potrebu, naslućuje na neki način moguću katastrofu zaručnika. Ona im želi dobro, ona ih ljubi. I premda nitko od zaduženih ne zna kako riješiti taj problem, Marija po majčinskom nadahnuću dolazi k Isusu. Drugi korak u zagovorničkoj molitvi je doći k Isusu. Već sama ljubav prema drugome u potrebi dobar je pokazatelj Božje ljubavi koja se očituje u nama. I zato smo pred Isusom koji je lice Božje ljubavi koja nas gleda. Marija iznosi problem koji je uočila kod zaručnika. „Vina nemaju!“ Ne trudi se motivirati Isusa na djelovanje, ne trudi se da mu kaže što da čini. Gotovo kao da s njim djeli problem koji je uočila. Na određeni način je kušana, jer ju njezin sin odbija, bar naizgled, ona nas uči kakav treba biti onaj koji moli za drugoga: ne smije gubiti vjeru u a) da će Isus uslišati molitvu onoga koji ljubi, i b) da ono što u molitvi primimo kao Isusovu riječ, rhemu, osobnu Božju riječ upućenu nama treba izvršiti. „Sve, baš sve što nam rekne, treba učiniti!
Marija je u pravu. Isus ubrzo djeluje potaknut ljubavlju i vjerom. Poziva poslužitelje i daje im zadatak: „Idite i napunite posude s vodom!“ Na prvi dojam, ovo im može biti pomalo i besmisleno. Zašto posude puniti vodom? I to ne bilo kakvu količinu, nego otprilike 700 litara koliko je moglo stati u te posude. Pa ipak, usprkos pomalo čudnom zahtjevu, poslužitelji, slušajući njegovu Majku, čine što im Isus govori. Usred svadbe, koja se događa, oni diskretno pune te posude vodom. Podsjećam, da je to već druga riječ koju poslužitelji primaju i koju slušaju: prvo im Marija daje uputu da slušaju i učine sve što im Isus kaže, zatim im Isus govori da napune posude vodom što oni čine. I vrhunac kušnje njihove vjere je treća zapovijed koju im Isus daje: “Zagrabite vodu i nosite je ravnatelju stola!“ Kakva je ovo bila kušnja za njih. Što bi si ravnatelj stola mogao pomisliti ako mu poslužnik donese vode da je proba? Usprkos ovom izazovu oni i dalje čine što im Isus nalaže. 
Nagrada za njihovu poslušnost Božjoj riječi, rhemi, jest svjedočanstvo čuda. Voda je postala vinom. I to ne bilo kakvim vinom nego dobrim vinom. Upravitelj stola to nije znao, zaručnik to nije znao, oni jesu. To im je bila nagrada. Njihova ustrajna poslušnost Riječi donosi plod.

3.2. Zagovornička molitva izazov osobnoj vjeri u vremenu kušnje

Zagovornička molitva ima slijedeće elemente:
1) prepoznati potrebu drugoga: Učiti se gledati milosrdnim Božjim očima čovjeka do nas, onoga koji je u potrebi. Papa nas potiče da oživimo u svom životu tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, stranca primiti, bolesna dvoriti, utamničena pohoditi, i mrtva pokopati. Te duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, griješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrijedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, i za žive i mrtve Boga moliti. I zato je godina milosrđa. Da u naš život u naše vrijeme uvedemo Božje milosrđe. Da iz Božjeg milosrđa učinjenog prvotno nama grešnima i mi postanemo prepoznavatelji i djelitelji njegove ljubavi. Prvi i osnovni je korak zagovorničke molitve je postati utjelovljena ljubav Boga na zemlji.
2) Srcem koje je ranjeno potrebom drugoga, ići k Isusu. Govoriti mu o drugome, o onome u potrebi. Nije potrebno Isusu govoriti što treba činiti, nego mu treba govoriti o drugome, o njegovoj patnji, o njegovoj boli, o njegovim vapajima. Dirnuti srce Božje onom istom ljubavi kojom je i On dirnuo naše srce potrebom drugoga.
3) Osluškivati njegovu riječ, njegov odgovor, osobnu riječ, rhemu upućenu nama. I učiniti sve što nam kaže. To je ključ vjerničkog i molitvenog života. Čuti Božju riječ i ostvariti je u svom životu. U poslanju koje nam je Bog dao, u osobnoj riječi koju smo primili, nalazi se sve ono što nam treba. Bez obzira na prividnu čudnost riječi koju smo primili, trebamo ustrajavati i činiti „sve što nam kaže!“ Nisu važne okolnosti, prepreke, ograničenja, nije važno vidimo li rezultat odmah ili ne. Za nas zagovornike je važno ustrajavati u Božjoj riječi u rhemi, njegovoj osobnoj riječi ljubavi upućenoj nama i biti svjedočanstvo milosrdnog Božjeg lica u svijetu.
4) Konačno, kao i Marija, naše je poslanje da služeći u Božjoj ljubavi ljudima kojima nedostaje iskustvo Božjeg milosrđa koje smo primili, svjedočimo i na taj način širimo Radosnu vijest, blizinu i ljubav milosrdnoga Boga koji nas ljubi. Naše je poslanje svjedočanstvo za Božje milosrđe koje je prvotno iskazao nama griješnima. Usmjeriti svoj pogled na milosrđe Božje kako bismo samo postali djelotvornim znakom Očeva djelovanja, kaže papa Franjo.
Kao Marija, pozvani smo biti prisutni u okolnostima u koje nas je Bog pozvao i poslao. Otvoriti oči srca na svijet i ljude kojima treba Božja ljubav Božje milosrđa i voditi ih k Isusu.

Đakon Ratko Podvorac